Osmijeh ne blijedi ni nakon 45 godina

    1836

    The Beach Boys

    The Smile Sessions

    Datum izdanja: 31.10.2011.

    Izdavač: Capitol / Dallas Records

    Žanr: Pop, Psychedelic, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Our Prayer
    2. Gee
    3. Heroes and Villains
    4. Do You Like Worms (Roll Plymouth Rock)
    5. I’m in Great Shape
    6. Barnyard
    7. My Only Sunshine (The Old Master Painter / You Are My Sunshine)
    8. Cabin Essence
    9. Wonderful
    10. Look (Song for Children)
    11. Child is Father of the Man
    12. Surf’s Up
    13. I Wanna Be Around / Workshop
    14. Vega-Tables
    15. Holidays
    16. Wind Chimes
    17. The Elements: Fire (Mrs. O’Leary’s Cow)
    18. Love to Say Dada
    19. Good Vibrations
    20. You’re Welcome
    21. Heroes and Villains (Stereo Mix)
    22. Heroes and Villains Sections (Stereo Mix)
    23. Vega-Tables Demo
    24. He Gives Speeches
    25. Smile Backing Vocals Montage
    26. Surf’s Up 1967 (Solo Version)
    27. Psycodelic Sounds: Brian Falls into a Piano
    1. Our Prayer ‘Dialog’ (9/19/66)
    2. Heroes and Villains: Part 1
    3. Heroes and Villains: Part 2
    4. Heroes and Villains: Children Were Raised (1/27/67)
    5. Heroes and Villains: Prelude to Fade (2/15/67)
    6. My Only Sunshine (11/14/66)
    7. Cabin Essence (10/3/66)
    8. Surf’s Up: 1st Movement (11/4/66)
    9. Surf’s Up: Piano Demo (12/15/66)
    10. Vega-Tables: Fade (4/12/67)
    11. The Elements: Fire session (11/28/66)
    12. Cool, Cool Water (Version 2) (10/26/67–10/29/67)
    13. Good Vibrations Session Highlights

    Gotovo 45 godina nakon predviđenog izdavanja, u regularnoj prodaji i cjelovitoj verziji pojavio se mitski album grupe The Beach Boys, “Smile“.

    Cijela priča u više je navrata ispričana, a opet, nitko nije siguran da je to bilo baš tako. U bilješci uz izdanje glavni autor u Beach Boysima, Brian Wilson, lakonski će spomenuti ‘Da, bilo je baš tako kako ste čuli’, ali uz vremenski odmak od gotovo pola vijeka, jedino što je bitno je muzika.

    Možda najplodnije razdoblje u rock’n’rollu bila je muzička sezona 1966./67. The Beatlesi, The Beach Boysi i Bob Dylan potpisali su najznačajnija izdanja svojih karijera: “Revolver”, “Blonde On Blonde” i “Pet Sounds” i danas krstare vrhovima lista “100 ili 1000 najboljih albuma ikad”, međusobno su različite ploče, a njihovim autorima davale su zadatak da konkurenciju nadmaše.

    Junaci ove priče, Brian Wilson i The Beach Boys su, inspirirani albumom “Rubber Soul” The Beatlesa, stvorili revolucionaran, ali staromodan album “Pet Sounds”. “Pet Sounds” je revolucionaran po svome zvukovlju, aranžmanima, te umjetničkoj dubini i bolnom razotkrivanju jednog beskrajno stidljivog momka s plaže, koji je godinama skladao drmeše po principu ‘Raja hoće veselo’. S druge strane, “Pet Sounds” je konzervativan album, jer govori o vremenu koje je prestalo biti nevino i nježno (i većina Wilsonovih vršnjaka nije u tome vidjela neki problem), a osim toga, oslanja se na folk i jazz pjesmaricu pedesetih godina i prve polovice 20. stoljeća (“Caroline, No”, “Don’t Talk” i “I Just Wasn’t Made For These Times” zvuče prilično gershwinovski, a “Sloop John B.” stara je skladba poznata iz repertoara Kingston Trija), koja u kontekstu rastuće subkulture i nije ostavljala neke impresije nadolazećim naraštajima koji su svoje heroje nalazili u Jeffersonima, Doorsima, Janis Joplin, Grateful Dead, Cream, Jimi Hendrix Experience ili pak Pink Floydima.

    Bez obzira na to, gotovo u trenutku izdavanja, “Pet Sounds” je proglašen klasikom moderne glazbe, a jedina mana bile su informacije o prodanim primjercima. No, kada glavni konkurent, Paul McCartney, lijepo kaže “najbolji album svih vremena.“, misija se može smatrati uspješnom. Doduše, naći će se neki pohlepni referent iz diskografske kuće koji će zajamrati “Prijašnje ploče su se bolje prodavale”, no njemu će naredni, u jesen 1966. objavljeni singl The Beach Boysa “Good Vibrations” začepiti usta (preko milijun prodanih primjeraka).

    Muziku podržava

    Ohrabren uspjehom kod publike i kritike, Brian Wilson će u jesen 1966. imati plan da kompletan album načini onako kako je složio “Good Vibrations”: kolažiranjem različitih glazbenih elemenata snimljenih u različitim studijima koji imaju različiti eho. Ako je “Good Vibrations” složena u tri i pol minute iz 90 sati muzike, samo se može reći da je Wilson zagrizao duboko.

    Kompletno snimanje albuma “Smile” razvuklo se na 700 sati rada u studiju, koliko je otprilike trajalo snimanje “Sgt. Peppera” The Beatlesa. I ako je s nečim “Smile” usporediv, to je onda “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band”. Oba su albuma na neki način posveta svojim korijenima, “Pepper” engleskim, “Smile” američkim. I “Pepper” i “Smile” sadrže neke od najboljih pjesama svojih autora. I “Pepper” i “Smile” ostavili su golem pečat na popularnoj muzici 20. stoljeća. Jedina razlika između “Peppera” i “Smilea” je ta što je prvi izdan, a drugi nije, barem ne do 2004., kada se pojavila ploča “Brian Wilson Presents Smile“, na kojoj je stare stvari sa “Smilea” Brian Wilson ponovo snimio sa svojim pratećim bendom. A sada službeno imamo album “Smile Sessions” koji donosi album “Smile” pojačan nekim alternativnim verzijama.

    “Smile” na umjetničkom nivou bez problema drži korak i s “Pet Sounds” i s bilo kojim ostvarenjem iz 1967. godine. Ako je “Pet Sounds” bila dijagnoza stanja uma, “Smile” je vrsta Wilsonovog osobnog (Wilsonovi preci su Irci) i povijesnog putovanja, s Atlantika na istočne obale SAD, preko ratarskog i stočarskog Srednjeg zapada do Kalifornije. Osim toga, putovanje je metafora života: rađanje, doseljavanje, traženje svog mjesta pod suncem, rad, odmor, simboličko razlaganje na sastavne elemente i ponovno stvaranje novog života pod utjecajem dobrih vibracija.

    S glazbene strane priča je podjednako kompleksna: iako prvenstveno uronjen u tadašnji pop-rock, Wilson strukturu rasteže do jazza (jazzer Paul Tanner svirao je teremin na pjesmi “Good Vibrations“), poput pravog eklektika će u “Smile” ubaciti nekoliko starijih pjesama: “You Are My Sunshine“, “Gee“, “I Wanna Be Around” i “Look” bude uspomene iz ranijih vremena i na ranije autore, a sve ‘pozajmice’ će, stavljene u novi kontekst, imati svoju funkciju.

    Sniman krajem 1966. i u prvoj polovici 1967., “Smile” anticipira fuziju psihodelije, jazza i rocka: pjesme kao što su “Surf’s Up“, “Wonderful” ili “Holidays” imaju nešto jazzističkih melodija, a razigrani i često humoristični vokalni i instrumentalni aranžmani podsjetit će slušatelja na zvučne kulise iz “Alise u zemlji čudesa”. Na isto književno djelo asocira debi uradak Pink Floyda “Piper At the Gates of Dawn”, a uvođenje lajtmotiva može se povezati s nekim klasičnim djelima.

    Autor većine stihova na “Smileu”, Van Dyke Parks, donio je nadrealne igre riječi, koje s glazbom čine mitsku cjelinu koja se može interpretirati na ovakav ili onakav način. Također, ako ste već dulje vrijeme ‘smajlolog’, primijetit ćete ponešto različite detalje u pjesmama (“Good Vibrations” je produljena, a “Surf’s Up” pretvorena je u duet Briana i Carla Wilsona sa zborom), a ponegdje je snimka otišla kvragu pa je upotrijebljen vokal slabije kvalitete.

    Slušanje snimaka radnih verzija dijelom je naporno, jer taman kada se bend zahukta i čini se da se snima prava stvar, odjednom se čuje glas: “Dosta, ponovo“. No dobro, na prvom disku od prve do devetnaeste pjesme nalazi se pravo blago pop-muzike. U odnosu na “Brian Wilson Presents Smile” ovo je ipak prava stvar, jer donosi snimke vrhunskih pjevača u momentu kada su se kreativnost i ludilo autora nadopunjavali na neviđen način. Hrvatski rečeno, svi su bili ‘on fire’ i ostaje žalovanje zašto The Beach Boysi nisu izvukli “Smile” do kraja, jer pop-muzika je rijetko kada (bila) hrabrija, zagonetnija i dojmljivija nego na ovom dvostrukom izdanju. Svi uvrnuti pop-otkačenjaci i vizionari izašli su iz “Smilea”.

    Muziku podržava