Povratak na mjesto gdje se rodio r’n’r

Novi album Georgea Thorogooda & the Destroyersa “2120 South Michigan Ave.” posveta je legendarnoj izdavačkoj kući Chess Records iz Chicaga.

Album otvara “Going Back” s riffom a la ZZ Top, te pričom koja odmah služi kao pismo o namjerama ovog albuma. Thorogood pjeva o zlatnom dobu Chicago bluesa između 1956. i 1965. godine kada je sjedište Chessa bilo na adresi iz naslova albuma, te u pjesmi spominje sve glavne protagoniste te scene: Howlin’ Wolfa, Sonny Boy Williamsona, Muddya Watersa, Chucka Berrya, Little Waltera, Bo Diddleya i The Rolling Stones.

Da, i Stonesi su s dobrim razlogom u tom društvu. Album je sastavljen od dvije Thorogoodove autorske stvari, deset obrada klasika iz kataloga Chessa, te zaključnog instrumentala koji se zove isto kao i album, a kojeg su 1964. u studiju Chessa snimili “Nanker Phelge and the Boys” kojima se Thorogood u omotu albuma zahvaljuje što su ga uputili na najbolju glazbu na svijetu. Riječ je naravno o Stonesima koji su se u ranoj fazi karijere služili tim pseudonimom, a rhythm & blues kakvog su Stonesi svirali u tim godinama oduvijek je prisutan u glazbi Georgea Thorogooda & the Destroyersa, pa tako i na ovom albumu.Ostale obrade uglavnom su obrade pjesama legendi Chessa spomenutih u “Going Back”. Thorogood & the Destroyers te stvari sviraju u svojoj ubrzanoj, rockerskijoj varijanti, ali to je u redu, jer “2120 South Michigan Ave.” nije album posvećen bluesu, već prije tranziciji iz bluesa u rock koja se dogodila kroz Chess Records. Tu su obrade Chucka Berrya i Bo Diddleya koji su kako Thorogood sam kaže ‘slušali Muddya Watersa i stvorili rock’n’roll, a rock’n’roll je promijenio svijet. To se ne bi dogodilo da nije bilo Chess Recordsa’.

“Bo Diddley” s prepoznatljivim tribalnim ritmom jedna je od najsvježijih obrada na albumu, a najbluzerskija stvar na njemu Watersova je opaka “Two Trains Running (Still a Fool)“. U goste su pozvana dva legendarna bluesera koji su scenu Chicaga i Chessa osjetili iz prve ruke. Buddy Guy svira gitaru na “Hi-Heel Sneakers“, a iz te suradnje moglo se i više izvući. Charlie Musselwhite standardno je izvrstan na svojoj usnoj harmonici u obradi najvećeg hita legendarnog usnoharmonikaša Little Waltera “My Babe“, te u spomenutom naslovnom instrumentalu.

Jedna osoba posebno lebdi nad albumom. Thorogood & the Destroyers obradili su četiri pjesme glavnog blues autora u Chessu Willieja Dixona, te mu još posvetili svoju “Willie Dixon’s Gone“.

Premda “2120 South Michigan Ave.” ne donosi posebno nov pogled na stare klasike, album je dinamičan, dvije autorske stvari su solidne, s moćnim gitarističkim riffovima, a Thorogoodova ljubav prema Chicago bluesu i rock’n’rollu, ‘koledžu na kojem je naučio svoj zanat’, evidentna je iz svake note.