Posveta slavnim saksofonistima

Uz Jamesa Cartera vodeći saksofonist i jedan od značajnjih glazbenika srednjeg naraštaja današnjih jazzista, Joshua Redman je tijekom nekoliko godina djelovao na zapadnoj obali SAD-a.

Tamo je obavljao posao umjetničkog ravnatelja SFJAZZ Spring Seasona, te umjetničkog ravnatelja SFJAZZ Collectivea, skupine što ju je utemeljila San Francisco Jazz Organization (Neprofitna organizacija za promicanje jazza i edukativnih programa koja organizira San Francisco Jazz Festival i SFJAZZ Spring Season), finacijski ju podupire The James Irvine Foundation, a pandan je newyorškom Lincoln Center Jazz Orchestru jedino što djeluje na principu ansambla. Poznati Billboard Magazine je pojavu SFJAZZ Collectivea proglasio jednim od najznačajnijih jazz događaja proteklih godina.

Nakon što je s tom skupinom objavio dva albuma, zbog nesuglasica oko programske koncepcije Redman se vratio na istočnu obalu, u New York, gdje je prije petnaest godina i započeo karijeru.

Tamo je prošle godine snimio novi album znakovita naziva “Back East“. Tijekom promotivne europske turneje ovog albuma Redman će sa svojim trijom 3. studenog nastupiti na Zagreb Jazz Festivalu, a ujedno će se obilježiti i 1001. emisija Jazz štanda na zagrebačkom Radiju 101.

Na album “Back East” možemo gledati kao na kontinuitet njegove karijere, pa tako i djelovanja s SFJAZZ Collectiveom. Naime, i na ovom CD-u Redman ostvaruje slične zamisli, prije svega vezane uz promicanje glazbenog djela legendarnih saksofonista poput Ornettea Colemana i Johna Coltranea koji su skladbama i glazbenom filozofijom bili zastupljeni i u kreiranju albuma SFJAZZ Collectivea. Primjerice, izvodi Coltraneovu skladbu “India“, no u znatno bržem tempu čime je umanjio njezin produhovljen karakter, a album završava izvedbom skladbe “GJ” njegova oca Deweya Redman koju autor svira u triju s Grenadierom i Jacksonom u free jazz maniri po uzoru na Colemana s kojim je Dewey Redman godinama svirao.

Ovo je izdanje ujedno posveta Deweyu Redmanu koji je preminuo krajem prošle godine, nekoliko mjeseci poslije snimanja ovog albuma. Osim Colemanu i Cotraneu, Redman ovom prigodom iskazuje poštovanje prema još dvojici legendarnih saksofonista: Wayneu Shorteru izvedbom njegove skladbe “Indian Song“, te Stanu Getzu izvedbom standarda “East Of The Sun (And West Of The Moon)” iz Getzova repertoara.

Nakon SFJAZZ Collectivea, ali i fusion trija što ga je vodio početkom desetljeća, u kojem su svirali orguljaš Sam Yahel i bubnjar Brian Blade, Redman ovim albumom navješćuje povratak suvremenom jazzu, pristupu koji je ostvarivao tijekom devedesetih. To je ujedno, nakon šest godina, prvi akustični album što ga je objavio pod svojim imenom.

Redman, koji je većinu albuma snimio s formacijom kvarteta ili kvinteta, snimke za ovaj album ostvario je s tri trio postave. Nadahnuće za takav pristup pronašao je u glazbi svog idola Sonnya Rollinsa, posebice u njegovom albumu “Way Out West“. Na to izravno upućuje izvedbama skladbi “I’m An Old Cowhand” i “Wagon Wheels” koje je Rollins uvrstio na svoj spomenuti album. Drugi značajan izvor nadahnuća Redman crpi iz istočnjačke glazbe što je uočljivo u izvedbama njegovih skladbi: “Zarafah“, “Mantra #5” i “Indonesia“, te Coltraneove “India”.

Redman svira tenor, sopran ili alt saksofon, a u ritam sekcijama su kontrtabasisti i bubnjari: Larry Grenadier i Ali Jackson, Christian McBride i Brian Blade, te Reuben Rogers i Eric Harland, dvojica glazbenika koje je zagrebačka publika nedugo upoznala kao članove kvarteta Charlesa Lloyda. Kao gosti, svatko u jednoj izvedbi sviraju saksofonisti Joe Lovano, Chris Cheek ili Dewey Redman.

Upravo je zahtjevna trio formacija, bez klavira ili gitare, bila poticaj za novi glazbeni pristup koji iziskuje više usredotočenosti, odgovornosti i angažmana, ali omogućuje veću slobodu i kreativnost u improvizacijama. U izvedbama standarada i njegovih skladbi u tom kontekstu Redman svira napadački, oštro, s reskim zvukom i ‘tvrdim’ grooveom.

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 29. srpnja 2007.)