Djelomično putovanje u moderne ciganske zvukove

Manele je u svijetu ciganske glazbe upravo ono što je pop u svijetu komercijalne glazbe. To je moderan način glazbenog izražavanja koji prati trendove i koji unosi u do tada tradicionalni zvuk određene promjene koje mogu biti dobre ili ne, tako da bi definicija manele glazbe, na grubi način rečeno, glasila ciganski pop (koji je uzgred budi rečeno jako popularan u Rumunjskoj). Mahala Rai Banda sebe nazivaju upravo manele bendom, a svoje ime uzimaju od više različitih riječi.

Prva do tih riječi je ‘mahala’ čija definicija glasi okrug ili predio grada, sela ili nekog područja. Drugi dio imena, tj. ‘rai’ je malo kompliciranji, a povezan je s eEgiptom i Khaledom, kojeg mnogi cigani smatraju velikim uzorom i inspiracijom. Ciganska glazba je glazba sa mnogo duha i tradicije, tako da ne čudi činjenica da se mnogi tradicionalnije orijentirani glazbenici kao i sam ciganski narod djeli na one koji su protiv utjecaja kojeg donosi manele i onih koji su za njega. Kako taj manele zvuči, pročitajte…

Album otvara dosta energična pjesma “Mahalageasca” u kojoj 12 članova Mahala Rai Bande, a među kojima je i Stephane Karo, producent koji je odgovoran za legendarna izdanja Tarafa, i demonstriraju svu snagu i muzikalnost koju posjeduju. Glazba koja dominira u pjesmi je toliko životopisna da sam mogao zamisliti članove kako sviraju istu. Moram napomenuti da je ovo pjesma koju najlakše možemo povezati sa tradicionalnom glazbom, a najmanje s manele. Zato nam “Red Bula” donosi tu očekivanu promjenu i predstavlja nam taj zvuk koji smo željeli čuti. Ovo je pjesma koja je očigledno pokupila dosta utjecaja od raznih glazbenih stilova tako da uz očigledni pop utjecaj, pjesmu možemo povezati i sa ska glazbom zbog forme pomoću koje oni istu predstavljaju. Tematski pjesma se bavi “slavljenjem energije koju nam daje alkohol i koji nam daje energiju da plešemo cijelu noć i osjećamo se seksualno privlačni djevojkama” (citat Aurela, vokala banda; op. a.).

“L’homme Qui Boit” je pjesma o siromašnom čovjeku koji pije cijelu noć i na taj način pokušava zaboraviti svoje probleme. Kao čista opozicija pomalo tužnoj temi, pjesma je vrlo vesela, s ponovnim izrazitim pop utjecajem uz nepogrešive dodire sa tradicionalnim gypsy zvukom. “Spoitoresa” nam govori o malom ciganu koji se zaljubio u Rumunjku, no ta ljubav nažalost nije moguća. Ovdje se dešava upravo suprotnost od prijašnje pjesme, tj. glazba slijedi temu pa je zbog toga ova pjesma ipak napravljena u pomalo mirnijem i sjetnijem tonu. Pravi je slušateljski izazov slušati orkestar kako svira tu modernu fuziju naizgled nespojivih zvukova poput popa ili čak bih se usudio reći jazza sa tradicionalnim ciganskim zvukom.

Pjesma je kao i “Mahalageasca” potpuno instrumentalna, tako da se može shvatiti i kao odmor prije sljedeće pjesme – “Morceau D’Amour“, još jedne pjesme posvećene tužnoj ljubavi. Ovoga puta je riječ o pravoj i tradicionalnoj ciganskoj pjesmi, lišenoj svih utjecaja zapadne kulture, ukoliko naravno zanemarimo bass i bubanj. Pjesma ima dimenziju balade, tako da je postigla i veliki uspjeh u Rumunjskoj kao i pjesma “Iest Sexy“, čiji se remix nalazi na kompliaciji “Electric Gypsyland” iz 2003. Pjesma je bila ‘sakrivena’ između već spomenutog velikana Tarafa De Haidouksa i Kočani Orkestra i tada, pošto je to bio jedini zabilježeni rad Mahala Rai Bande nitko nije znao (barem od nas koji ne posjećujemo Rumunjsku tako redovito) kako ta pjesma zapravo zvuči i kako će Mahala Rai Banda zapravo zvučati tako da je pravi užitak čuti tu pjesmu u originalu. Pjesmu otvaraju perkusije koje više vuku svoje korijene iz turskih područja nego iz Rumunjske ili ciganske predaje, no ipak, pjesma se uspijeva razraditi i djelomično vratiti u prije predstavljen zvuk. Namjerno sam napisao djelomično jer se pjesma, barem što se puhačke sekcije tiče, također može povezati i s kubanskim jazzom, dok ostali elementi u pjesmi također dosta podsjećaju na tu vrstu glazbe dok pravi odmak od tog stila radi Aurelov vokal i harmonika koja je definitivno instrument koji baš nije popularan u takvom glazbenom stilu. Slušajući ovu pjesmu došao sam do zaključka da je ova pjesma definitivno najbolji izbor za remix jer je prepuna ritma i snage koja je potrebna da bi se napravio kvalitetan elektronski remix.

Predzadnja pjesma koju ću spomenuti je “Tabulhaneaua“, pjesma koja vuče svoje korijene iz tradicionalne židovske glazbe, tako da ovdje imamo priliku čuti kako zvuči ciganska obrada židovske glazbe i osjetiti obostrani utjecaj ciganske glazbe na židovsku. Pjesma je ponovo postavljena u čistom instrumentalnom tonu, tako da se u potpunosti možete prepustiti glazbi i zanemariti sve ostalo. “Colindat” je prekrasna i dosta brza pjesma poput “Mahalageasce”, samo što se u njoj osjeća upliv tog novog manele zvuka. No, ipak, ovdje je manele utjecaj ipak popustio pred tradicijom i time napravio prostora za eventualni interes ljubitelja tradicionalnog gypsy zvuka.

Šlag na kraju dolazi u vidu kratkog video broja pjesme “Mahalageasce” kojeg su nam pripremili članovi Mahala Rai Bande, a koji nam daje uvid u njihov svakodnevni život i prizore poput krštenja djeta ili života njihovih suseljana. Također, video nam pokazuje i članove Mahala Rai Bande kako hodajući sviraju na seoskim zabavama kao i kako zapravo izgleda njihov ‘sjedeći’ nastup tako da ovaj video predstavlja odličan uvid u svijet cigana u Rumunjskoj i svijet Mahala Rai Bande.

Mahala Rai Banda predstavlja egzotiku u ponudi ciganske glazbe na našem i svjetkom tržištu. No ta egzotika, nažalost, ima svoju cijenu i popušta pred određenim normama koje su postavili ostali ciganski bendovi, tako da na CD-u kao što ste već shvatili možemo naći i tradicionalne pjesme. Ovo nije slučajno jer je ovaj CD ipak pušten u svjetsku distribuciju te se ovakav mix stilova može opravdati općim nepoznavanjem manale glazbe ili čak kultiviranjem pred navalu manale izvođača iz Rumunjske na tržište world mmusica, tako da mislim da će Mahala Rai Banda već sljedećim albumom dobiti potpunu manale dimenziju zvuka i da će ih onda tradicionalisti lakše prihvatiti.

Kultiviranje masa je važan segment u glazbi uopće, tako da ovakav postupak Mahala Rai Bande uopće ne čudi, nego je naprotiv vrlo logičan. Ipak, ovom izdanju je to i mana. Rijetki su ciganski glazbenici koji su uspijeli unijeti određene promjene u unaprijed definirane okvire iste, tako da segmente i pjesme njihovog izdanja koji se baziraju na manale’stilu nalazim vrlo zanimljivim dok onaj tradicionalniji dio mi zapravo zvuči dosta izlizano jer svi znate da kad jedan striktni stil fura više glazbenika iz iste zemlje, onda dolazi do velikih dodirnih točaka. Manale zvuk daje ciganskim glazbenicima dovoljnu širinu da budu inovativni i različiti jedni od drugih i smatram da su Mahala Rai Banda trebali biti beskomprominsni i držati se toga zvuka.