Album označen da Emmi donese širu publiku

Emma Ruth Rundle je kantautorica i vizualna umjetnica iz Los Angelesa.

Osim solo karijere, svirala je gitaru u bendu Red Sparowes te bila vokalistica i gitaristica u bendovima The Nocturnes i Marriages. Prvi solo album “Electric Guitar 1” bio je kolekcija ambijentalnih i drone gitarističkih kompozicija, nastalih u šest tjedana za vrijeme turneje s Red Sparowes. Ovaj album je dosta nalikovao glazbi bendova poput Earth, Grouper i Bohern & der Club of Gore.Drugim albumom “Some Heavy Ocean” krenula je u potpuno drugačijem smjeru. I dalje je gitara ostala dominantna, ali više se nije radilo o ambijentalnoj glazbi, nego dark folku, droneu i eksperimentiranju s vokalom i gitarom. Album je izišao na etiketi Sargent House, najpoznatijoj po albumima Chelsea Wolfe, no Emma Ruth Rundle jednako je dobra i vrijedna pažnje, posebno nakon izdavanja trećeg, aktualnog albuma “Marked for Death“.Stilski je Emma najbliže folku, no rad u bendovima i prvi album ostavili su traga, tako da je taj folk više eksperimentalni, nego klasični. Njena glazba je na razmeđu Marisse Nadler i Chelsea Wolfe. Dakle, nije toliko eterična, a nije ni toliko mračna i goth. Emma Ruth Rundle našla je umjerenost između folka i gotha te svojim sviranjem stavila naglasak na gitaru i prekrasan vokal koji je dovoljno mekan da izvede laganije pjesme, a s druge strane, dovoljno snažan da prenese intenzivnije emocije.

“Marked for Death” je najbolje Emmino izdanje dosad. Na ovom albumu je pokazala sav svoj kantautorski potencijal, ali i vokalne i tehničke sposobnosti sviranja gitare. Iako je na prvo slušanje prilično mračan album, kad se odsluša kao cjelina, jasno je da se tu radi o potrazi za svjetlijim tonovima i odgovorima koji će odagnati mrak.

U videu/dokumentarcu za zadnju stvar s albuma “Real Big Sky“, Emma govori kako želi stvarati radosniju glazbu koja će biti umirujuća za njeno tijelo i duh, tako da možemo očekivati da će sljedeći album biti drugačiji od dosadašnjih.

Što se tiče aktualnog albuma, dosta je sličan svom prethodniku, ali još intenzivniji i tematski i interpretativno. Pjesme su obojane iskustvom, ali i projekcijama u budućnost u smislu traženja odgovora. S druge strane, izvedbeno je dosegnula svoj vrhunac jer na svakoj se pjesmi može osjetiti Emmin duh koji progovara i kojeg vokalno dovodi na vidjelo. Snaga vokalne izvedbe najjači je adut ovog albuma jer vidljivo je koliko je ova glazbenica sposobna interpretirati tekst i prikazati svu snagu upisanih emocija.

Od uvodne “Marked for Death” do zadnje “Real Big Sky”, svaka pjesma odiše snagom i iskrenošću emocija i doživljaja. “Protection” je najbolji indikator sposobnosti da se vokalno izrazi tekst i emocija koja stoji iza njega. Emmina izvedba na ovoj pjesmi postaje gotovo opipljiva i kao da se može kroz pjesmu dodirnuti cijeli proces nastanka pjesme i njezine interpretacije.

“Hand of God” i “Heaven” najdirljivije su tematski jer progovaraju o odnosu prema smrtnosti, kao uostalom i cijeli album, ali ovdje na još eksplicitniji način.

“Marked For Death” je pjesmarica smrti i odnosa prema smrtnosti, ali ujedno i životu. Za Emmu je označenost za smrt nešto što treba prihvatiti i napraviti umjetnost od smrtnosti i konačnosti.

Istoimena pjesma govori o takvom odnosu prema osobi koja je označena za smrt, a to je svatko. No, posebno je ljubavni odnos onaj u kojem misao o smrti postaje još intenzivnija.

Kada se govori o ljubavi i smrti, govori se o bićima koji se nalaze između živog i mrtvog, pa tako se pred kraj albuma nalazi prekrasna “Furious Angel” sa stihovima “if I send you my army only you can disarm me, if you won’t have me or bring me your love, furious angels reign death from above onto me”.

Najljepši moment albuma završna je “Real Big Sky” koja ne zatvara samo album, nego i Emmino stilsko stremljenje prema mračnijoj glazbi, ali i daje osjećaj zatvaranja cjelokupnog iskustva razmišljanja o smrtnosti: “I don’t want to be awake when It takes me, I won’t ever change my mind, I can’t wait to kiss the face of The Big Sky”. U ovoj pjesmi manifestan je ne samo odnos prema smrti, nego i prema prirodi koja za Emmu jest i život i umjetnost ujedno.

Emma Ruth Rundle stvara glazbu u iz svoje privatnosti i intimnosti koja ne dopire do širokog broja ljudi, ali oni koji je upoznaju ostaju oduševljeni njenom iskrenošću i snagom ekspresije koja ponekad može biti mračna, ali opet tako lagana, sjetna i osvježavajuća.