Lingua Ignota: O ljudskim ponorima i ljudskim ljepotama

Dvije godine nakon intenzivnog i emotivno razarujećeg albuma “CALIGULA” Kristin Hayter potpisala je za Sargent House i izdala svoj četvrti album “SINNER GET READY”. Poznatija kao Lingua Ignota, Kristin se ni na ovom albumu nije libila otvoriti i progovoriti iz nutrine svog bića za još jedno snažno i dojmljivo izdanje. Okrenuta je temama biblijske tematike poput prokletstva, grijeha, oprosta, nevinosti i ostalih religioznih preokupacija, dok zvukom donosi sonične kulise koje kritika naziva neoklasičnim darkwaveom. Hayter je glazbeno obrazovana i to pokazuje u svom izričaju. Njezin je vokal čudesno versatilan i sposoban izraziti najdublje emocije i misli, koje već na papiru izgledaju dovoljno čudnovato. Tekstovi pjesama bogati su metaforikom, referencama na kršćanstvo i razne prakse koje iz njega proizlaze, motivima nasilja, opskurnoga i zazornoga, što nije za svačije uši.

Na prethodnom je albumu svoje tekstove obavila prodornim zvukom i dernjavom, dok je na aktualnom spustila u manju brzinu te suptilnije pristupila cijeloj priči. “SINNER GET READY” album je suzdržanog prkosa, ozbiljnosti, zrelosti i gledanja s distancom na prošlost. Hayter se prikazuje manje gnjevnom, odnosno smirenija je i spremnija za prihvaćanje svoje tamne strane bez straha. Stoga je i zvuk istančan i odmjeren, kao da se nakon oluje prošloga albuma more smirilo. Krvniku s prvoga albuma Hayter se sada obraća mirnoćom propovjednika koji suptilno plaši vjernike grijehom i božjim gnjevom. Bez namjere da zaista i bude propovjednica, Hayter se oslanja na vlastitu snagu i moć da iskaže neizrecivo i u tome bude uvjerljiva. Većina pjesama na albumu lagane su, s mirnim i samouvjerenim vokalom i u najvišim tonovima. Spoken word i pjevanje isprepliću se na albumu na specifičan način da bi se vjernije interpretirali sami tekstovi. Što se tiče utjecaja na album, to su Herzog, Tarkovsky, Parajanov, Jodorowsky, Judy Chicago, Malick i von Trier, s posebnim naglaskom njihovih stilova na spotove, od kojih je neke režirala sama Hayter.

Jedan od njih je i spot za prvi singl “PENNSYLVANIA FURNACE”, koji je dao naznačiti da ovaj album neće biti kao “CALIGULA”. Osim ove numere i ostale su nadahnute ruralnom Amerikom i Apalačijom, odnosno mitologijom i religijom tih krajeva. Na nekim pjesmama korišteni su i govori pastora i propovjednika (“THE SACRED LINAMENT OF JUDGEMENT”), seksualne radnice (“MAN IS LIKE SPRING FLOWER”) ili vjernika koji pohode crkve u vrijeme pandemije (“THE SOLITARY BRETHERN OF EPHRATA”). “PERPETUAL FLAME OF CENTRALIA” bio je drugi singl i definitivan dokaz nove priče. Ova je numera prva napisana s albuma i za Hayter je najmračnija i najmirnija od svih, kako je napisala na svom Instagram profilu, te puna strepnje i straha. “I WHO BEND THE TALL GRASSES” razlikuje se svojom snagom i prodornošću i jedina je numera u kojoj Hayter priziva osvetoljubivost prema krvniku: Are my sacrifices not extravagant? / All I have is yours / And I swear I can’t do it again / I swear to you, Lord, he has to die / There is no other way, there is no other way.

“MANY HANDS” i “REPENT NOW CONFESS NOW” imaju repetitivne tekstove što pridonosi samoj uvjerljivosti, dok su zvukom najuspjelije. Pored svih instrumenta koje svira za ovaj je album Hayter naučila svirati bendžo i violončelo kako bi još više dočarala priču o folkloru i mitologiji ruralnih krajeva SAD-a. Cijeli album ima folk podlogu i uloga tradicijske glazbe nije isključena, iako je zvuk albuma nešto sasvim drugo, no koncept je tu. “SINNER GET READY” album je koji podsjeća na snagu glazbe, njezinu terapeutsku i ljudsku važnost. Slušanje ovoga albuma i terapija je i bogat razgovor s osobom koja poznaje ljudski ponor jednako kao i ljudsku ljepotu.