Jaye Jayle: Zaokret prema mračnoj elektronici

    906

    Jaye Jayle

    Prisyn

    Datum izdanja: 07.08.2020.

    Izdavač: Sargent House

    Žanr: Elektronika

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. A Cold Wind
    2. Don’t Blame the Rain
    3. Synthetic Prison
    4. The River Spree
    5. Making Friends
    6. Guntime
    7. Blueberries
    8. I Need You
    9. The Last Drive
    10. From Louisville

    Nakon uspješnoga albuma “No Trail and Other Unholy Paths”, Evan Patterson, odnosno Jaye Jayle izdao je svoj drugi album “Prisyn”. Kao i prethodni, izašao je pod etiketom Sargent House.

    Album je kolaž impresija s tromjesečne turneje, a suradnik i producent je Ben Chisholm (Chelsea Wolfe). Za razliku od prethodnoga albuma koji je bio dark blues album, na ovome prevladava elektronika. Prisyn je kompleksan album, teško ga je žanrovski i stilski odrediti, iako prevladava elektronika, kao što je već rečeno. Međutim, puno je različitih elemenata u zvuku albuma. Od syntheva do industrial trenutaka, tekstura je slojevita i nije za svačije uši.

    Muziku podržava

    Patterson je podosta bio inspiriran berlinskom erom Davida Bowieja, kao i Iggyja Popa. Otuda težina izdanja kroz koje se teško probiti i koji sa svakom novom pjesmom ulazi u novi teritorij i tjera slušatelja na potpunu involviranost kako bi se došlo do srži albuma. Kao da je glazbenik htio više eksperimentirati nego dosad, te prikazati mentalne slike s turneje i svega što ona nosi, različite gradove i utiske iz njih, nostalgiju za domom i partnericom, odvojenost od obitelji i intenzitet života na turneji. Album otvara mračna “A Cold Wind”, koja je prema Pattersonovim riječima pjesma o boli koju donose zaljubljenost i ljubav, o trenucima kada nije moguće uživati u trenutku bez uspoređivanja s iskustvom partnera, bez požude, samo potraga za komforom i sigurnosti. Već je ovom uvodnom numerom određen ton albuma, mračan zvuk i dubok vokal, koji je nekada toliko razvučen i melankoličan da u suprotnosti sa zvučnom kulisom dolazi do izražaja njegova snaga.

    “Don’t Blame the Rain” lagana je numera s loopovima i raznim efektima, “The River Spree” pjesma je o samotnom lutanju Berlinom te doživljajem grada i njegove masivnosti. Miks kontrabasa i dronea dočarava atmosferu koja kao da je iz nekog neo-noir filma. Općenito, album je prilično filmičan, kao da je svaka pjesma soundtrack jednog doživljaja s turneje, primjeri su “Making Friends” i “Guntime”. Ne može se poreći utjecaj i Nicka Cavea, pored Bowieja i Iggy Popa. Jayle Jayle je cijelu jednu eru i žanr pokušao pokriti ovim albumom, međutim, s ciljem da to ima njegov pečat i potpis.

    Mračna tekstura, dojam hladnoće i strogosti vidljivi su u svim pjesmama, možda najviše u “Blueberries” i  u “I Need You”. Album zatvara “From Louisville”, iskustvo prolaska kroz pejzaž u kojem se ne zadržava, prolaznost i fragmentarnost doživljaja. Iako se odvažio na veliku promjenu s ovim albumom, Evan Patterson uspio je još jednom ugodno iznenaditi i donijeti album koji je teško prohodan i zahtijeva opetovana preslušavanja da bi konačno sjeo, no to se svakako isplati jer ispod slojeva elektronike i dalje je onaj mračni blues Jaye Jaylea.

     

    Muziku podržava