Emma Ruth Rundle & Thou: Putovanje egzistencijalnim bespućima

Svoju ljubav prema alternativnom rocku 90-ih i grunge sceni Emma Ruth Rundle iskazuje na svojim albumima, međutim, suradnja sa sludge metal bendom Thou na albumu “May Our Chambers Be Full“ za stepenicu je više pokazala koliko glazbenica cijeni taj glazbeni period. I Emma Ruth Rundle i Thou dio su underground scene pa je i njihova suradnja, na neki način, DIY karaktera. Dok Emma u svojoj glazbi slijedi gothic folk stil, s druge strane, Thou njeguju mračni i teški metal izraz te su sa svojim dosadašnjim suradnjama pokazali da su spremni odmaknuti se od svoje komforne zone. “May Our Chambers Be Full” rezultat je suradnje na Roadburn festivalu gdje su glazbenici skupa nastupili ponudom organizatora Waltera Hoeijmakersa. Album je nastajao kroz nekoliko mjeseci u različitim gradovima, a krajnji proizvod začudna je kombinacija Emminog folk habitusa i sludgea koji njeguju Thou.

Iako bi se činilo da ih ništa ne povezuje, upravo spomenuta sklonost prema grungeu i 90-ima na ovom je albumu donijela hommage tom periodu umotan u snažni Emmin vokal, masivan zvuk, teške gitare i gloomy atmosferu goth stila. U ovoj suradnji naglasak je na mračnim, egzistencijalnim temama, krizama i stranputicama, s tekstovima koji su u duhu ekspresionizma, jednostavne gotike i baudelaireovske poetike. Estetika albuma naglašena je i kroz naslovnicu s androginom lutkom bez lica, koja govori o različitosti, podvojenosti i emotivnom ambigvitetu. Autor je fotografija Craig Mulcahy. Samo otvaranje albuma s “Killing Floor” pokazuje o kakvom čudovištu u ovoj suradnji se radi. Vrištanje Bryana Funcka i eterični vokal Ruth Rundle s gitarama koje režu svojim intenzitetom, dok tekst svojom dubinom komplementira zvučnu kulisu: “I’m sure that if we dragged you back to shore, you’d lay yourself down again on some killing floor. Move your body from this place. Move your body to heaven. I can taste Elysian Fields.”

“Monolith” je zaista monolitna i masivna numera u kojoj Emmin vokal daje suptilnost Funckovom. Nadopunjavanje i igranje ova dva vokala najviše dolazi do izražaja na “Out of Existence”, u kojoj se oni isprepliću da bi došli do klimaksa na samom kraju. Hommage 90-ima i grunge sceni prisutan je i na ovoj numeri, ali umotan u ruho metala i Emminog sublimnog izraza. “I’m not of this world, this decaying existence; I’m not shackled to their cold cruel and morbid logic. Somehow this secret, this wheel, keeps on passing down to us. Dionysus once knew me. He found me on the bridge in Dresden, naked with Eris, stripped of adornment. He found me again in Monte Verita draped in aesthetic illusions”, stihovi su iz “Ancestral Recall”, koja je u samoj sredini albuma i kao da čini njegovu okosnicu i fokus – masivan zvuk s mračnim gitarama, ekspresivni vokali i tekst koji pršti od ennuia, horror vacuia i egzistencijalne tjeskobe.

Zatim slijede “Magickal Cost” i “Into Being”, koje pripremaju tlo za veliko finale s numerom koja zatvara album – “The Valley”. Od čudovišnog početka, masivnih numera i tjeskobe koja prati album do finala koje sve sublimira u jednostavnu ljepotu u kojoj se susreću Emmin senzibilitet i Thou koji su popustili snagu te pokazali da mogu biti u brzini manje. Stih “I will be brave, I will be brave” upućuje na optimizam i hrabrost koji se kriju iza teških okova straha i nemira. “May Our Chambers Be Full” putovanje je kroz egzistencijalnu sumaglicu, težinu života, prokletstvo ljubavi i spas koji donose stvaranje i umjetnost. Samo ekspresijom dolazimo do odgovora, kada vidimo svoj život u materijaliziranom obliku, kada vidimo realizirana djela i tragove koji pokazuju put u prošlost, ali i u budućnost.