Rock and roll iz bolničkog kreveta

“Nisam ni upola toliko loš k’o što kruže glasine” prije četvrt stoljeća pjevao je Mladen Bodalec. Serija polu(ne)provjerenih, a možda čak i uspaničenih glasina je ulovila i ‘Purgera koji kaže bre’ Vladu Divljana koji se oporavlja u bečkoj bolnici.

Sudeći po njegovim izjavama kao i po navodima njegovih bližnjih, Divljan je van životne opasnosti, i želimo mu kvalitetan i temeljit oporavak. Nažalost, oporavak nije dočekao bosanski kantautor Kemal Monteno, kojega su mediji proglasili mrtvim dvaput prije nego što je hod po ovozemaljskom svijetu završio 21.1.2015. Katkad nismo svjesni što imamo dok to ne izgubimo, a nisu ni neki rockeri (koji definitivno nisu najzdravija populacija na svijetu) svjesni da je zdravlje najveće bogatstvo. S druge strane, zvuči jezivo da čak i lažne glasine mogu ‘podsjetiti’ publiku na kvalitetu nekog umjetnika, a isto tako tužna je činjenica da upravo vijest o smrti nekog izvođača izaziva eksploziju u prodaji nosača zvuka.Neke od muzičara boravak u bolnicama inspirirao je da nadmaše svoja ograničenja i zasjaju novim sjajem, naročito kad im moderna medicina donese novu priliku premda je netko od njih svojim odnosom prema vlastitom zdravlju možda nije zaslužio. Vrhunski talenti s originalnim nervom će i iz najgore situacije izvući impuls da napišu briljantnu pjesmu. Mozart je “Requiem” pisao iz kreveta, a veći dio svog serijala “American Recordings” Johnny Cash je više progovorio nego otpjevao.Nakon teških bolesti Bob Dylan i Arsen Dedić vratili su se fantastičnim povratničkim albumima (“Time Out of Mind” i “Ministarstvo straha“), a odvikavanje od opijata je Bareta potaklo da napiše “Put ka sreći”. Friško oporavljeni Leon Russell se udružio s Eltonom Johnom za izvrsni kolaboracijski album “The Union“, kao i čudesno uskrsli Wilko Johnson koji je s Rogerom Daltreyem snimio također sjajan “Goin’ Back Home“. Warren Zevon se albumom “The Wind” bavio dok je terminalno bolovao od raka, čak se zafrkavao sam sa sobom obradivši “Knockin’ On the Heaven’s Door” na kojoj je vikao: “Open up, open up for me“.Radost uslijed pružene nove prilike, revitalizacija cijelog tijela, bolnički mir daleko od vreve show businessa obično djeluje blagotvorno, a nekad i visina računa bolničkog liječenja djeluje blagotvorno pa muzičar iz petnih žila prione natrag na rad.

Ako Michaela Stipea pitate gdje je bio 1991. i 1992., on će vam reći kako mu je bilo zlo od tračeva kako boluje od AIDS-a. On i njegovi R.E.M.-ovci su nedugo zatim isporučili turoban “Automatic For The People” koji je svojom neveselom atmosferom još više podcrtao glasine. AIDS je kumovao radu na albumu “Innuendo” grupe Queen, na kojem pokojni Freddie Mercury programski kliče “The Show Must Go On”.

I to je to. Show mora ići dalje, unatoč bolnicama, bolestima i smrtima. Cash, Hendrix, Marley, 2Pac unatoč neumoljivoj medicinskoj konstataciji smrti diskografski još neumoljivije žive. No, ne mora se zarađivati samo na pjesmama. Nije nemoguća situacija da se bolnički nalazi uvrste u biografiju. Margita Stefanović, klavijaturistica Ekatarine Velike je imala ‘sreću’ da se u knjizi o njoj ukaže liječnička dokumentacija i to s bolničkog prijema. Nije baš za uglazbiti, ali skuplja novce. Koliko ima smisla javno izložiti medicinsku dokumentaciju – prosudite sami, samo ću podsjetiti da postoji nešto što se zove povjerljivost, koja se očito razvlači poput žvakaće gume.

Vezano za Vladu Divljana, ako i do sada nije pomišljao snimiti novi album, sad ‘mora’, jer će rijetko opet imati ovakav ‘hype’, odnosno ‘PR’, odnosno besplatnu reklamu.

Nadajmo se da će nam u životu trebati što manje ovakvih ‘podsjetnika’ na velike umjetnike i velika djela, a i da će veliki umjetnici, kao i svi ljudi, što je moguće više držati do svog zdravlja, tako da bude što manje novinarskih pataka oko tih pitanja.