Svojim EP prvijencem “…and who are you?” mladi pulski trio Nikol, Luka i Vedran – ili skraćeno NLV, ukrao je pažnju brojnim slušateljima, a o njima su se raspisali razni domaći glazbeni mediji.
Sofisticirani vokal pjevačice Nikol Ćaćić, upotpunjen akustičnim zvukovima gitara Luke Šipetića i Vedrana Grubića rijetko kojeg ljubitelja kantautorskog izričaja ostavljaju ravnodušnim, u čemu u prilog idu i njihovi divni nastupi, kojima sam imala priliku prisustvovati nekolicinu puta – i svaki put ostati bez teksta.
Sredinom prošle godine, Nikol, Luka i Vedran gotovo su se niotkuda pojavili na domaćoj kantautorskoj sceni, iako su od ranog djetinjstva dio pulske glazbene priče. Očarali su me prvim demo-snimkama, a istu reakciju učinio je i njihov nedavno objavljeni EP prvijenac “…and who are you?“, predvođen singlom “Guide Me Home“, iza kojeg produkcijski stoji Marijan Jelenić iz skupine Nola.
Nedavni dolazak na akusticiranje u zagrebačku knjižaru Rockmark bio je odličan povod za razgovor. Posjeli smo ih nakon nastupa i znatiželjno krenuli s pitanjima. Kao i u svojoj glazbi, gotovo savršeno se nadopunjuju i kroz jednostavan razgovor. O njihovim počecima, glazbenim utjecajima, suradnji s već spomenutim Marijanom, kako funkcionira bend čiji članovi žive u tri različita grada… Nikol, Luka i Vedran u nastavku.
Pri čitanju ikakvih informacija u vezi EP prvijenca, za oko odmah zapinje ime Marijan Jelenić, koji produkcijski potpisuje to izdanje. Kako je došlo do te suradnje?
Nikol: Nakon koncerta na Terraneu, imali smo nastup na Radio Maestralu u Puli, koji smo snimili i objavili na YouTubeu, koji je on vidio, a kod njega sam ranije snimila singl “All The Colours”. On nam se javio i rekao kako bi volio i dalje surađivati s nama, u ovom bendovskom obliku – i tako je došlo do kemije.
Luka: Marijan je suvlasnik Studija Partyzan i htio je raditi s mladim ljudima, pronaći mlade bendove i dati im priliku da kvalitetno snime pjesme, i jednostavno je zvao nas.
Kakva su vaša iskustva te zajedničke suradnje? Je li strog u studiju?
Nikol: Ma nije, super je!
Vedran: …mlađi je od nas! (smijeh)
Luka: Legenda totalna.
Nikol: Ciao Marijan! (smijeh)
Sjećam se da su prvo bili Nikol i Luka prijavljeni, a onda ste prerasli u Nikol, Luka i Vedran...
Nikol: Da… (smijeh). Vedran je zaista od početka bio s nama u ovoj priči, samo se jednom dogodio nastup gdje smo bili samo Luka i ja, tada smo svirali obrade, ali smo shvatili da ne želimo biti bend koji radi samo obrade pjesama.
Luka: …bez Vedrana smo zvučali dosta prazno i nije nam se to sviđalo. On je i prvi koji nam je pao na pamet da ga pozovemo, jer ga i znamo, a i jedini je bio koga ja znam da je tada svirao prvenstveno akustičnu gitaru i da ga je zanimao takav zvuk.
Nikol: I onda je ispalo savršeno. (smijeh)
Bit će problem s nazivom benda kada dođe četvrti član – opet ćete samo ime nadodati.
Vedran: Ma neće, to će biti ‘gosti’ (smijeh).
…i onda ćete na kraju završiti s imenom ‘Nikol i Mašine’.
Nikol: Mašine moje, može! (smijeh)
Dečki, primijetila sam kod vas da imate jako kvalitetnu tehniku sviranja akustičnih gitara – jeste li školovani ili samouki?
Luka: Ozbiljno? (smijeh) Svi zajedno smo se povezali putem studija glazbene kreativnosti Čarobna frula. To je bila ekipa koja je tako skupila djecu, učila ih svirati i zatim bi se održavali završni koncerti na glavnom trgu u Puli. To je bilo super iskustvo, jer smo se tako po prvi put suočili s prvim nastupima…
Nikol: …tamo smo prošli taj prvi susret straha s publikom…
Luka: …bilo je to tada dosta popularno – jako puno ljudi je dolazilo gledati i jako puno ljudi je htjelo svirati tamo. To je dalo dodatni poticaj da učimo svirati, međusobno smo se natjecali…dođeš doma i odmah skidaš solo od Metallice (smijeh).
Nikol: Iz te Čarobne frule nastala je većina mladih bendova koji sada sviraju u Puli…
Luka: …i to jako dobri bendovi, sviraju ili melodic metal ili punk ili nešto treće, i to što rade, rade jako dobro. Postoji određena vrsta kvalitete koju smo svi stekli kroz taj studio, baš zato jer smo tako od malena učili, kužili se u miksete, kako što zvuči na pozornici…Tako da kada sa 17 godina kreneš nešto raditi i svirati sam, već imaš iza sebe 5-6 koncerata s ljudima koji su te učili tome i naučili kako što treba zvučati.
Prema vašem nedavno objavljeno mixtapeu na potlisti, primijetila sam da imate vrlo istančan glazbeni ukus. Čije su zasluge za to – jesu li to utjecaji roditelja, društva, samostalna otkrića?
Nikol: Hm… malo sama, malo me Luka tjerao da slušam (smijeh). Ma danas ti je sve dostupno preko interneta, svaki dan nađeš neki novi bend koji ćeš poslušati i ako te uhvate za srce, onda ćeš skinuti cijelu diskografiju… Mislim, kupiti (smijeh).
Vedran: Mene su starci dosta šibali s tom nekom fora hipi muzikom… Santana, Drago Mlinarec… i stric je dosta utjecao. Išao bih kod njega na instrukcije iz matematike i slušali bi jazz.
Jesi prošao matematiku?
Vedran: Na faksu ne. (smijeh)
Luka: Na mene je dosta utjecao moj pokojni tata. On je još prije dosta svirao s Gypsy Kingsima… tako da, svu muziku koju sam odmalena otkrio da me zanima, preko Claptona ili nekog jazza, doma sam imao albume, slušao ih, gledao njega kako svira i vježbao satima, i jednostavno slušao njegovu muziku.
Za tebe Nikol znam da su ti Florence + the Machine broj jedan u izboru najdražeg izvođača, tako da tebe to neću pitati… Dečki, tko je vama u samom vrhu izbora najdražih glazbenika?
Vedran: Toliko toga ima… Ne želim biti preklasičan i reći Hendrix, ali Hendrix. I Derek Trucks, možda…
Luka: Ajme, toliko toga slušam da na kraju ispada da ništa ne slušam (smijeh). Bit ću klasičan kao Vedran i reći Pink Floyd i Led Zeppelin. To sam prvo počeo slušati i to je bilo to.
Nikol: …a ja sam true hipster.
Što radite kad ne radite svoju muziku?
Vedran: Ja gradim gitare…
Luka: …sviram i čitam knjige…
Nikol: …ja razmišljam kako ću svirati. I studiramo…
Luka: Super su nam studiji, jer nam paše uz to što radimo. Nikol je na Kulturalnim studijima, ja sam komparativna i antropologija…
Nikol: …da, super je što sam mogla raditi puno seminara o dobrim bendovima, kao na primjer EKV. Mogu izabrati fora temu koja mene zanima, i odmah ti ja lakše.
U Rijeci ste na studiju ili?
Luka: Ja sam u Zagrebu, Nikol je u Rijeci…
Vedran: Ja ne studiram…
Nikol: On gradi gitare u Puli (smijeh).
Živite u tri različita grada – kako održavate probe, koliko često? Kako pronalazite zajedničko vrijeme za sviranje?
Nikol: Prije nikad nisam mogla vjerovati da bend čiji članovi žive u različitim gradovima može uopće svirati zajedno, a sada se to događa nama. Zapravo se uvijek prije koncerta nađemo par dana ranije, i intenzivno održavamo probe tih dana.
Vedran: Uvijek nam lijepo legnu praznici i tada imamo intenzivne probe.
Luka: Da, često tijekom praznika idemo doma i kada smo u Puli, tada radimo zajedno.
Tada znači ne vidite svoje doma, nego imate probe…
Nikol: Da, to je česti problem što dođemo doma i onda nas nema (smijeh).
Nedavno ste snimili i predstavili videospot za singl “Guide Me Home”.
Nikol: Spot su nam napravili naši prijatelji s Akademije i moja cimerica i prijateljica s faksa. Iza spota stoje Maura Batarilović, Dorotea Cerin i Sendi Pucer i oni su nam snimali spot na raznim lokacija u Zagrebu i u Rijeci.
Jeste li u fazi daljnje pripreme pjesama za album prvijenac ili ste sada koncentrirani na objavljeni EP?
Nikol: Još malo ćemo se pozabaviti oko ovog EP-a, jer tek je počelo. Barem mi imamo takav osjećaj i nismo baš svjesni svega toga. A što se tiče albuma, naravno, planiramo ga napraviti. Htjeli bismo početi snimati negdje u devetom mjesecu, ali vidjet ćemo, možda i prije, a možda i poslije.
Luka: Vidjet ćemo kako pjesme žele.
Nikol: Da, upravo to. Ne želimo se previše žuriti oko toga.
Ponovno ćete raditi s Marijanom?
Nikol: Da, sigurno.
…proširiti ostatak benda?
Vedran: …kako pjesme žele (smijeh).
