Para Lele: Psihodelična bossa nova

Neki ljudi na našoj sceni stvarno nisu normalni. Umjesto da krenu pisati hitove i u džep stave paru da mogu normalno živjeti od glazbe, oni se okreću nekim drugačijim žanrovima koji barem u startu ne mogu donijeti ono što par pop hitića može. Dino iz Pridjeva i Luka iz NLV-a su takav primjer.

Obojica su se već u matičnim bendovima dokazali kao vrsni autori koji mogu napraviti zavidne pjesme u kojima će uživati ne baš veliki broj fanova. Postoji danas jedna scena koja poprilično prati ovakve bendove, ali nažalost je ona još nedovoljno velika da jače poduprije takve dragulje poput Pridjeva i NLV-a. I što njih dvojica naprave? Udruže se i naprave još jednu brijačinu.

Para Lele su otpočetka čudnjikav bend. U jednom trenutku je samo izletio najavni singl, a pred koji dan, potpuno nenajavljen, došao je i cijeli album kojem se nisu trudili dati posebno ime pa nosi ime benda što je čest slučaj kod prvijenaca. Što “Para Lele” donose?

Sam album je teška psihodelična brijačina koja spaja mnoge tradicionalne elemente Južne Amerike i Dalekog istoka – zamislite si da ste u Andama poprilično napušeni i lagano se poigravate instrumentima u bossa nova điru dok neki zborovi oko vas pjevuše napjeve koje i ne razumijete previše.

Glazbeno gledajući, ovaj album nema limita i rađen je van svih shema. Tu se osjeća sva sloboda muziciranja u istraživanju novog i drugačijeg zvuka. Očito je da su prije snimanja slušali mnoge staroindijanske ploče i pritom dobili finu inspiraciju ukomponiravši sve to u jednu zanimljivu psihodeličnu cjelinu prepunu udaraljačkih i puhačkih instrumenata.

Teško je izdvojiti ovdje neku pjesmu, bilo po dobrom ili po lošem, jer je album napravljen kao jedna cjelina u kojoj nema takvih odskakanja. Neke pjesme su malo žešće, neke malo laganije, ali sve u svemu album prolazi u jednom kreativnom ludilu kojeg je teško opisati, pa ga je bolje poslušati i donijeti vlastiti sud.

Meni je ovo dobro, zanimljivo i drugačije od onog što se sada nudi na sceni, mnogo bolje od Batide od prije nekoliko godina, ali ipak mi nedostaje malo više smislenosti u cijeloj priči. Ako je glavna poanta albuma improvizacija i samo improvizacija, tada su dečki uspjeli, a ako se traži neki dodatan iskorak u njihovim karijerama, nisam siguran jesu li uspjeli u tome. Prije svega, albumu možda nedostaje singl ili dva koji bi ga mogao dostojno promovirati jer ovako ga ja ne vidim, posebno jer se na globalnoj world music mogu pronaći i dojmljiviji albumi od ovog.

Ponavljam, sve je to vrlo interesatno, ali…