Nakon Gustafa vrijeme je za Barbare = Barbara Munjas

Barbara Munjas svima je poznata po sedmogodišnjem radu u bendu Gustafi.

Osim što je svojim vokalom dala dodatan štih bendu, također je glazbi pridonijela svojim gitarskim umijećem. Nakon početaka u Gustafima, Barbara napušta bend i počinje svoju solo karijeru.

Na samim početcima sudjelovala je na Dori s pjesmom “Ti si tu”, a sve dalje što slijedi nakon toga bio je zaokret po pitanju glazbenog pravca. Ono što Barbara danas radi drugačije je od onoga što ju je okruživalo u Gustafima. Njena glazba danas je okrenuta prema rock maniru, garažnom zvuku s bendovskim pristupom.Nakon singla “Mjesečina” sada je vani i “Patološki lažljivac”, a dobar dio materijala može se čuti na Soundcloudu. Barbara radi s bendom koji simbolično nosi naziv Barbari, a iza sebe već imaju nekoliko koncerata. Popričali smo s Barbarom o njenom glazbenom radu i njenom prvom albumu koji uskoro izlazi.Oni koji te pamte, znat će da si bila u Gustafima, i to sve do zadnjeg albuma “Kanibalkanska” nakon čega si se okrenula solo karijeri. Što te je povuklo u solo vode? Je li u pitanju bilo razilaženje u glazbenim pogledima s Gustafima ili nešto drugo?
Oni su ostavili veliki pečat u mom životu, no nakon toliko godina jednostavno je došlo do zasićenja i velike potrebe da napravim nešto za sebe, a za to mi je bilo potrebno vremena i prostora koje uz Gustafe ne bih bila imala jer oni sviraju non-stop. Da sam ostala u Gustafima i paralelno radila ovo što sada radim, vjerojatno bih se rasula od napora i rada.Zapravo tvoj neki prvi veći istup bio je kada si otpjevala pjesmu “Ti si tu” na Dori. Kako danas gledaš na to, bi li to promijenila ili su početci jednostavno takvi?
Pa sve u svemu to je bio trenutak kada se sve okrenulo i kada sam definitivno zaključila da to nije smjer u kojem želim ići i u kojem ne nalazim neko pretjerano zadovoljstvo. Ništa ne bih mijenjala, jer vjerujem da bi i mala promjena u prošlosti rezultirala drukčijim rezultatom u današnjici. Početci su svakakvi, no važno je da se uvijek ide prema naprijed.

Kakva si iskustva povukla od Gustafa i kakav je osjećaj sada raditi solo naspram, mogli bismo reći, druge vokalistice u Gustafima?
Ne osvrćem se previše prema onome što je bilo, previše bi mi vremena oduzelo. Nema neke pretjerane razlike, radimo ekipno i lako se dogovorimo oko svih nejasnih situacija… prvenstveno smo prijatelji tako da nemamo problema oko dogovora i lako rješavamo sve.

Svaki glazbenik ima taj poriv da uvijek negdje ima pjesme u glavi pa ih kasnije zapisuje, radi, dovršava. Jesi li imala nekakvu viziju kako će on izgledati još za vrijeme svog djelovanja u Gustafima?
Dok sam bila u Gustafima nisam razmišljala o svom albumu, samo sam zapisivala ideje. Materijala se nagomilalo za nekoliko albuma, no sada smo se uhvatili za 13 pjesama koje ćemo staviti na prvi album. Neke su idejice nastale pred tri-četiri godine. Jedino što sam tada znala je da ono što ću jednoga dana raditi želim raditi u rock smjeru.

Kakva je glazba utjecala na tebe i na tvoj glazbeni rad?
Utjecalo je sve što sam u životu slušala, a tu je bilo zbilja svega, rocka, popa, housea, funkya, nu metala, psihodelije…

Imaš li neke konkretne glazbenice koje su utjecale na tvoj način pjevanja?
Na moje pjevanje jako su utjecale PJ Harvey, Cocorosie te Amy Winehouse. Ima tu još glazbenika koji su utjecali na moje pjevanje, no one su ostavile najžešći pečat na meni. Od domaćih ne mogu izdvojiti nikoga konkretno tko je utjecao na mene, pri tome ne smatram da u Hrvatskoj nema dobrih glazbenica/glazbenika, dapače ima ih sve više.

Što se može očekivati na tvom albumu? Hoće li sve biti u stilu singla “Mjesečina” i pjesama koje se nalaze na tvom Soundcloudu, jer sudeći po njima sve ide u rock smjeru?
”Mjesečina” je jedna malo ‘lakša’ pjesma koja lako ulazi u uho. Imamo šarolik materijal i puno utjecaja. Kao što sam već napomenula, radimo ekipno tako da pri nastajanju pjesama svatko u pjesmu unese neke svoje utjecaje. Mogu reći da će album biti dosta nabrijan i da nemamo baš nekih laganica, možda jednu, dvije… Mladi smo i željni žestokih ritmova, usporit ćemo kad ostarimo.

Produkcija je po zvuku pomalo garažna. Idejno si htjela da sve tako zvuči ili će biti nekakvih promjena?
Na ovom albumu neće biti promjena, ono što se može čuti na Soundcloudu je naš zvuk, finalni produkt. Ne želimo uljepšavati stvari, želimo ih predstaviti onakve kakve jesu, sirove i ‘šporke’ i ne bježimo od grešaka, one znaju biti simpatične.

Ime benda je isto zanimljivo, zapravo si izbjegla klišej koji se često zna dogoditi pa nemamo Barbara & Prateći Bend, već si sve to upakirala pod naziv Barbari…
U biti Barbari je prvo što nam je palo na pamet i na tome smo ostali.

Možeš li pobliže predstaviti članove Barbara?
Članovi benda su Alen Bernobić (bas, klavijature), Dino Kalčić (gitara), Ivan Benažić – Benza (gitara), Teo Pokrajac (bubanj) i ja (gitara, vokal). Alen je apsolvent trube na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te je u vrijeme dok je živio u Zagrebu surađivao sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a i ostalim ansamblima, te s Gustafima, Hladnim pivom, Tonyem, Edom Maajkom, Teškom industrijom. Bio je angažiran kao studijski muzičar (Hit Records, Dallas, Menart…). Sad radi kao profesor trube u glazbenoj školi u Poreču te vodi dva puhačka orkestra. Dino u svojoj 27. godini života pokušava završiti srednju glazbenu a inače je poznati i pouzdani freelancer istarske glazbene scene (Gustafi, Thelink20, The Bills, Guzzies…). Bavi se pedagoškim radom te uči klince kako da postanu “pametni” rockeri! Benza je poznat kao ‘ritmički solist’ koji dolazi do genijalnih dionica čak samo na jednoj žici. A Teo je isto kao i Ringo, bubnjar. Najbolji bubnjar kojeg znamo.

Na domaćoj sceni ima sličnih bendova s frontwoman ali je ta brojka opet nekako mala. Slušaju li te dečki iz benda ili se moraš boriti za riječ?
Kod nas nema borbe, sve ide glatko, za sada. Svatko ima pravo glasa i svatko ima priliku svoje mišljenje iznijeti naglas, a kako smo prvenstveno ekipa prijatelja tu nema problema i boriti se za riječ stvarno nije potrebno. Ideje svakog od nas uvijek su saslušane, isprobane te na kraju ili prihvaćene ili odbijene, no tih odbijenih je manji broj. Dobri su dečki, slušaju me no i ja slušam njih… Važno je znati slušati.

U pjesmama “Patološki lažljivac”, “Bog (Laku noć)”, “Odvratni” i “Mjesečina” lirički se poigravaš s ljudskim odnosima, zapravo u pjesmama “Patološki lažljivac” i “Odvratni” okomila si se na muškarce (smijeh). Pišeš li liriku na temelju osobnog iskustva ili ima još vrela inspiracije?
Inspiraciju pronalazim svugdje, u svojim iskustvima, u iskustvima prijatelja, u filmovima, knjigama, prirodi… A što ćeš kad je nekako taj odnos muškarac-žena najprisutniji i, ako ćemo gledati realno, u životima nas ljudi najviše se stvari vrti oko tog odnosa. Taj je odnos nepresušni izvor inspiracije.

Pjesma “Mjesečina” ima zanimljiv tekst. Koliko je on zapravo metaforičan po pitanju nekih stihova?
Dosta se služim metaforom u tekstovima koje pišem. Neke stvari ne zvuče dobro ako ih kažeš direktno u glavu, barem ne kod mene, tako da uvijek pronalazim neki drugi put za reći ono što mislim. Netko tko shvaća znat će o čemu je riječ u tekstovima, a onaj tko ne može shvatiti pomislit će da je pjesma pomalo djetinjasta ili banalna, ali time se ne opterećujem. Važno mi je da smo mi svi zajedno zadovoljni krajnjim rezultatom pa tko voli nek’ izvoli, slušanje je dozvoljeno.

Koncept videospota “Patološki lažljivac” je pomalo u ‘western’ stilu…
Evo u međuvremenu je izašao i videospot. Spot nema priče. Nekako smo se prihvatili tog pristupa da ljude ne opterećujemo dodatno s pričama u spotovima, već da tu budu zanimljivi kadrovi i korektna glumačka interpretacija uz ples i dobru zezanciju. Za rasvjetu i kadrove, kao i za cijeli spot, zaslužna je Ira Tomić koja je napravila oba naša spota. Ona zna što otprilike želimo, a i mi znamo što ona otprilike želi i tu se super nadopunjavamo.

Barbari su već imali koncerte. Kakve su reakcije publike na glazbu?
Publika reagira super, bolje nego što smo očekivali s obzirom na to da smo poprilično friški, nastali smo polovicom siječnja ove godine. Ima cupkajuće publike, a ima i onih koji samo stoje, promatraju i slušaju, no koliko sam skužila i čula, reakcije su iznenađujuće i poprilično pozitivne. Dosta njih u biti ne zna što očekivati. Mnogi očekuju da sličimo Gustafima s obzirom na moj prijašnji angažman u tom bendu, no mi se razvijamo u nekom drugom smjeru.

Na nekoliko koncerata Gustafa sam imao priliku svjedočiti tvom sviranju gitare. Koliko smatraš da si dobra u sviranju gitare, jer ono što sam vidio poprilično je dobro?
Pa od tada kada si me vidio/čuo mislim da sam dosta i napredovala jer sviram puno više. Nisam neki gitarist, no to što znam mi je sasvim dovoljno za ono što mi treba. Naravno da bih htjela napredovati još, i hoću, ali ima vremena. Sada se trudimo snimiti ostatak pjesama za naš prvi album pa se baš ne stignem posvetiti satovima gitare.

Sviraš li još koji instrument osim gitare?
Ne sviram niti jedan drugi instrument. Snalazim se na udaraljkaškim instrumentima jer imam ritmike u sebi, no to nije toliko dobro da bih se mogla upustiti u npr. snimanje neke od dionica za album. Ima u bendu ljudi kojima to ide puno bolje nego meni. Bila sam si jednom prilikom kupila trubu ali na žalost ne sviram je. Pokušala sam, ali truba, kao i svaki drugi instrument, zahtjeva puno vremena i rada na njemu, a toga trenutno nemam. A inače bih jednoga dana voljela znati svirati sve, a kako stvari stoje mislim da će mi to ostati neostvarena životna želja.

Novi glazbenici uvijek traže neku svoju nišu u medijskom prostoru i ponekad je teško dobiju, ali kod tebe izgleda nema takvih problema. Aktivna si i na društvenim mrežama i koristiš Internet kao medij kroz koji dolaziš do publike. Koliko truda ulažeš u tu internetsku promociju?
Današnji se društveni život preselio na Internet i društvene mreže, tako da i da mi nije potrebno radi ‘posla’, bila bih dio svega toga. Pratim nešto, ali ne previše jer bih poludjela da se obazirem na sve što ljudi kažu i napišu. Koristim Internet da bih s ljudima podijelila ono što mi volimo i ono što radimo. Internet je postao dio moje svakodnevice tako da i ne ulažem previše truda u to nego jednostavno živim i ono što napravimo plasiram na neku od društvenih mreža.

Kada izlazi tvoj album i koji će naziv nositi?
Bit će to jedan žestok album s dosta plesnih ritmova i pijevnih melodija, tri električne gitare, bas i bubanj, mislim da je to dovoljno za reći, a ja ću u međuvremenu dodavati materijal na Soundcloud i YouTube… I da, naziv albuma bit će “Monfiorenzo underground”, evo, ekskluzivna informacija!

Kakvi su daljnji planovi po pitanju promocije albuma i koncerata?
Još uvijek ne navaljujemo, ali pomalo se bliži vrijeme kada ćemo započeti, a kada započnemo tada ćemo svirati svugdje gdje se svirati bude moglo s obzirom na naše uvjete.