Recenzije
Svinje, kuje i krave
30.1.2013. @ 06:34
Gustafi
Kanibalkanska

| Datum izdanja: | 20.12.2012. |
| Izdavač: | EPH Media / Spona |
| Žanr: | World Music, Folk-Rock, Alternative |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
-
- Kanibalkanska
- Proljeće 2003.
- Pere latin
- Jeno jutro
- Ma san svinja
- Gadna kuja
- Funerali
- Kad ne znan
- Istra
- Privremena božićna pjesma
- Moj tac
- Nimaj strah
- Uspavanka
- Mi smo krave
Simpatičan mnogoljudni istarski sastav uvijek je spreman za feštu: tako i album "Kanibalkanska" nastavlja ciklus vedrih, poletnih, zajedljivih pjesama šefa Edija Maružina i pripadajućeg društva.
Utjecaji izvođača kao što su The Pogues, Tom Waits, Manu Chao, Calexico, Los Lobos i nekih drugih bez problema ostvaruju harmoničan suživot u multikulturalnom bendu zvanom Gustafi.

Uvod u "Kanibalkansku" počinje karakteristično prpošno i bezobrazno, poput gotovo svake ploče Gustafa, a onda kreće meandriranje. Sredina albuma posvećena je Tomu Waitsu, što kroz obradu "Gadna kuja" ("I Don't Wanna Grow Up"), što kroz pjesmu "Funerali" u kojoj su dozvali malo birtaške atmosfere. Krasna zemlja Istra mila dobiva neobičan kompliment u stihovima "Istra mi je kurba s kojom volim spati" u manuchaovskoj atmosferi.
Unatoč tome što je album bržeg tempa, pred kraj albuma se kao šaka u oko javlja "Nimaj strah" u psihodeličnom tonu, koja pokazuje da su Gustafi sposobni složiti pjesmu izvan uobičajenih gabarita. Nepotrebna zafrkancija dolazi na kraju: "Mi smo krave" navijačka je pjesma koja ne služi baš ničemu.
Glavna karakteristika riječi na ovom albumu su 'rime koje završavaju na a' i životinje – ukupno tri u naslovima pjesama. Uz Edija Maružina, na ovom albumu važnu ulogu igrale su mlade friške snage Barbara Munjas (koja se još više prilagodila zvuku Gustafa) i Marko Kalčić – u bilješci navedeni kao sound producent (Kalčić), odnosno nadzorni producent (Munjas) uz art producenta (Edi Cukerić) i izvršnog producenta (Maružin).
Na sreću, poslovica 'gdje je puno babica, kilavo je dijete' ovdje ne vrijedi. Angažman mladih snaga energetski je podigao ploču, tako da u usporedbi s "Chupacabrom" ima dodatnu brzinu, ali ne i snagu. Čak i sporije teme frcaju od navudrenih zvučnih rješenja i ostavljaju dojam da mogu stvarati zanimljiva rješenja do beskraja.
Poseban spomen zaslužuju puhači koji se igraju notama kao Brazilci nogometnom loptom. Edi Maružin zvuči prirodno pomlađene inspiracije, a bend – igra li se igra sa svim što mu padne pod ruku. Gustafi su neuništivi.


