Nakon dana i dana glasanja, jučer smo objavili koji su naši ovogodišnji najbolji strani albumi, a za danas smo pripremili najbolje domaće (+ regionalne) albume u 2020. Redakcija Muzike.hr se udružila i glasala za top domaća izdanja – ovo su rezultati. Način rangiranja: albumi su poredani počevši od onog s najviše glasova do onog s najmanje, a važno je napomenuti da veliki dio albuma ima isti broj glasova.
Ako te zanima koje smo sve članke sastavili za kraj 2020., evo ti i poveznica na kojoj će se nalaziti sve naše liste. Zasad imamo anketu za najbolju pjesmu u 2020., najbolje strane albume u 2020. te Damira Urbana kao osobu godine.
Repetitor – “Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji”
“Svojevrsni minus ovog albuma jest njegova dužina. Osam pjesama i nešto preko 22 minute materijala čini se (pre)malo, posebno zato što je ovoliko dobro i jednostavno žudi za nekim nastavkom. Ok, i prošla dva su imali sličnu boljku, ali ovdje je to nekako kulminiralo. Ipak, kako znamo da je njihovo glavno oružje live svirka, tako možemo prijeći preko toga, jer će ove pjesme dodatno obogatiti njihovu pjesmaricu. Osim te minutaže, ovdje se stvarno nema što previše zamjeriti, jer je sve zaokruženo i bombastično. Imamo red hitova na kakve nas je bend navukao, imamo red pjesama koje su odmak od toga i želja za nečim novim što bi u konačnici trebalo ispasti odlično, jer ima za svakoga ponešto.” – recenzija
Fran Vasilić – “Retrovizor”
Valentino Bošković – “Velika Praska”
Bore Balboa – “Mercedes City”
Mark Mrakovčić – “Breeding Black Sheep”
“Ovo je Mark Mrakovčić od početka do kraja. Rijetki su izvođači koji imaju cijeli proces samostalno napravljen (citat s YouTubea: Music, Lyrics, Produced, Recorded, Mixed, Mastered: Mark Mrakovčić), pa zbog toga još veća genijalnost ovog izdanja i samog Marka. Ipak, ponovit ću najveću manu albuma, a to je njegova dužina. Šteta je da smo ovakvu kreativnost dobili u samo 8 pjesama i 21 minutu materijala. S druge strane, ovaj album bi mogao biti i izlog za daljnje producentske poslove i raznorazne suradnje, nešto što su auti za Mate Rimca, jer upravo kroz “Breeding Black Sheep” Mark pokazuje sve što može, a može stvarno mnogo. Kroz ranije suradnje smo ga mogli već dovoljno dobro upoznati, a s prvijencem je pokazao koliko je i samostalno vješt, te da je iskustvo učinilo svoje i više ne ponavlja podjednake greške kao sa Scrollom.” – recenzija
z++ – “zauvijek”
Irena Žilić – “Small Hours”
“Njeno novo ostvarenje nosi naziv “Small Hours” i zapravo je svojevrsna EP kompilacija onoga što je objavljivala u posljednje vrijeme. Pjesme su jako dobre i bila bi prava šteta da nisu ostale zabilježene na nekom albumu, pa sam “Small Hours” ima itekako smisla. Kroz svega četiri pjesme, Irena je pokazala dodatni iskorak u svojem stvaralaštvu, pjesme su obojanije elektronskim nijansama, ali i dalje možemo osjetiti tu njenu nit za skladanje melodija koje svakome mogu s lakoćom ući u uho. Upravo taj upliv u elektronske sampleove pokazuje da ima još mnogo toga čime može iznenaditi, jer njoj elektronika ne služi za dekonstrukciju pjesama (kao što imamo očit primjer kod nekih njenih kolegica), već joj ona pruža ‘moderniji’ zvuk koji je danas vrlo popularan. A milozvučnost njezinog vokala je jednostavno neodoljiva…” – recenzija
Klinika Denisa Kataneca – “Jada Jada”
“Pomalo čudna vremena očito utječu i na moj glazbeni ukus pa sam tako spremniji prihvatiti različite stvari. Klinika Denisa Kataneca nikako ne bi trebala biti u tom društvu, ali očito je moja dosadašnja percepcija o njemu bila sasvim drugačija. Ovako u bendovskoj formaciji zvuči neodoljivo, zavodljivo, vrhunski… Svaka nota je na svom mjestu i sve je uklopljeno baš onako kako treba, te se ne bi smjelo u nijednom segmentu mijenjati, jer tada to više ne bi bilo to. Često kritičari traže osebujnost kod izvođača jer ‘svi novi zvuče isto i bezlično’ pa kad se dogodi netko karakterističan, onda je lakše proglasiti da ‘mekće i zavlači’ i tako potencijalno propuštamo velike stvari.A “Jada Jada” jest jedno veliko izdanje, jedno od najvećih proteklih godina…” – recenzija
Rundek & Ekipa – “Brisan prostor”
Bluvinil – “Apaši”
“Iako album ima različitih uzora, jasno je zaokružena cjelina. Prema potrebi, tekstovi imaju vica u sebi, glazba djeluje dovoljno retro da bi iznova zvučala kul nekoj novoj generaciji, pa malo kroz šalu, a malo kroz ozbiljnost, lako bih mogao zaključiti da su Bluvinil kao Svemirko dalmatinskog popa. Preostaje nam vidjeti da li će i oni uspjeti iskoristiti svoju glazbenu nišu (…) Ne sjećam se jesam li ikada u nekoj recenziji imao toliki raspon utjecaja, od Indeksa i Željka Bebeka do Svemirka i Silentea, ali eto, dogodilo se i to. Da sve bude još zanimljivije, ono što su Bluvinil složili na svojem debitantskom albumu je i dosta dobro, što samo još jednom dokazuje da je godina 2020. skroz čudna i neuračunljiva (a možda i godina Bluvinila!, kako si sami tepaju).” – recenzija
Svemirko – “Skalamerija”
Čao Portorož – “Pop”
“Iako Čao Portorož i nije nešto popularan bend kod nas, još jednom ću istaknuti da imaju prelude koncerte kojim su i skrenuli pažnju na sebe. Sad, nakon poduže pauze, vjerujem da su spremni ponovno krenuti s većom količinom tourova, pa će biti i novih prilika za vidjeti ih. Jezične barijere ne bi trebalo biti jer se u tekstovima trude pjevati jezicima koje zna većina bivše države. Nepunih 28 minuta albuma “Pop” pokazuje da synthovi mogu biti nabrijani i zabavni, a da dance punk i dalje nije izumro. Možda nedostaje još pokoja pjesma da bi se dobilo na nešto ozbiljnijoj minutaži, ali ovako smo dobili fino zaokruženi album s jasnim i modernim sadržajem.” – recenzija
