Repetitor: Udarnička i kratka evolucija

Nema sumnje, Repetitor je ponovno napravio egzekuciju s novim albumom vrlo dugačkog imena “Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji”. Osobno, za nijansu mi je bolji prethodni “Gde ćeš”, ali ovaj ima sve ono što treba imati – daljnju evoluciju u zvuku i pjesme koje će postati prave bombe tijekom koncerata (jednom kada oni konačno opet krenu).

Kako bi sve moglo zvučati, čulo se već s najavnim singlom “Kost i koža” koja zaokružuje cijelu sliku o Repetitoru koju dosad znamo. Pjesma se zvukovno oslanja na prošli album (uplivi noiserskih dijelova), ali sve je prebačeno na još poneki level iznad. Borisova lirika te posebno interpretacija djeluju možda i najsuverenije dosad, pa me nimalo ne iznenađuje što je upravo ova pjesma izabrana za promoviranje albuma, a ne npr. “Džungla”, koju sviraju već godinama i otvara album.

To su ujedno i momenti kakve očekujemo od benda, eksplozivne pjesme s kojima izgaraju do zadnjih atoma snage, ali ovaj album je ipak mnogo više od toga, jer su napravili nekoliko skladbi koje na prvu ne zvuče kao Repetitor, a opet je jasno da su to oni. Ponajprije to vrijedi za sam kraj albuma gdje su se zaredale laganice. Možda je tome kumovala “Crvena” s prošlog albuma koja je mnogima postala omiljena pjesma, a skroz je netipična, pa je trojka ovaj put počela još više eksperimentirati i igrati se sa zvukom. Ali ajd’mo krenuti od početka…

Album otvara “Džungla”, pjesma koja je nastala prema sličnim postulatima kao i prošli album, a ujedno sadrži i stih po kojem je album i dobio ime. “Kroz vetar” je nešto laganija pjesma sa zavodljivim vokalom Ana-Marije i grupnim pjevanjem u refrenu. Ako ćemo se osvrnuti na instrumentalni dio, onda imamo dojam kao da pjesma sporovozeći gazi i pumpa atmosferičnost.

“Gorim” počne rifom kakve smo slušali na debitantskom albumu, da bi ubrzo nakon tog nekoliko puta izmijenili dinamiku pjesme, pa, realno gledajući, u nju su uspjeli ubaciti utjecaje sa sva tri albuma, a opet su dobili nešto novo i napeto. Prvu polovicu albuma zatvara već spomenuti hit “Kost i koža” s kojom možemo zaključiti da je ovo najbritkijih desetak minuta Repetitora do sad.

S druge strane, ono što slijedi na ostatku albuma možda neće svima sjesti na prvu, ali upravo je to ono što ovaj album čini velikim. Mogli su ponovno ispucati još nekoliko žestokih post-punk pjesama, svi bi bili sretni, ali s ovim novim zvukom su otvorili vrata daljnjim istraživanjima koje mogu prezentirati na sljedećim radovima.

“Sa izvora” je punkerica u kojoj su cure preuzele glavnu riječ kad govorimo o vokalima, dok središnjica pjesme dobije neki stoner dio koji se fino uklapa. “Roba s greškom” mi zvuči kao odgovor na “Slamčicu” 12 godina kasnije. Tad se nisu htjeli prilagoditi i ostali su svoji, pa su sad ovako neprilagođeni ‘roba s greškom’. Uvjetno rečeno, i ova pjesma je nešto laganija, ali kroz nju su ispleli vrlo zaraznu melodiju, brutalno tužnu i upečatljivu, kao da gitara plačući želi ispričati tu priču…

Ako su i ove dvije pjesme donekle nešto što smo mogli očekivati, sljedeće dvije su potpuno iznenađenje. “Danima” krene kao neka gameboy igrica od prije 20-30 godina, minimalistički s tekstom koji zvuči kao karantenska himna, a pred kraj dobivamo i dječji zbor koji pjeva refren. Zatim slijedi još više minimalistička “Noćima” koja je čisti Borisov blues – on, gitara, jednostavni repetitivni stihovi i vokalne akrobacije.

Svojevrsni minus ovog albuma jest njegova dužina. Osam pjesama i nešto preko 22 minute materijala čini se (pre)malo, posebno zato što je ovoliko dobro i jednostavno žudi za nekim nastavkom. Ok, i prošla dva su imali sličnu boljku, ali ovdje je to nekako kulminiralo. Ipak, kako znamo da je njihovo glavno oružje live svirka, tako možemo prijeći preko toga, jer će ove pjesme dodatno obogatiti njihovu pjesmaricu.

Osim te minutaže, ovdje se stvarno nema što previše zamjeriti, jer je sve zaokruženo i bombastično. Imamo red hitova na kakve nas je bend navukao, imamo red pjesama koje su odmak od toga i želja za nečim novim što bi u konačnici trebalo ispasti odlično, jer ima za svakoga ponešto.

Vremena su teška, koncerata i druženja nema, ali s ovim albumom ćemo nekako lakše izdržati do novog live sastanka s Repetitorom, pa onda ‘umesto sebi u bradu, tebi u stomak i u glavu’…