Bluvinil: Dobra doza retro dalmatinskog popa

U naslovnoj pjesmi “Apaši”, Šibenčani iz Bluvinila poručuju ‘ovo će biti naša godina’. S obzirom kakva je godina, baš mi je drago da će barem nekome biti dobra, a jasno je da to ne kažu bez veze jer njihov album prvijenac je sasvim solidna baza za takvo razmišljanje.

Kad ih se pita kako zvuče, Bluvinil kažu kao ‘Indeksi za siromašne’ i kroz tu zafrkanciju su zapravo rekli mnogo toga. Njihova glazba je bazirana upravo na tom retro pop-rock zvuku od prije 40-50 godina, na potezu od Indeksa pa do dalmatinskog popa u stilu Belana i Đavola, Olivera… Ovdje ih svakako možemo nabrajati u nedogled, čime jasno otkrivaju svoje porijeklo.

Iako album ima različitih uzora, jasno je zaokružena cjelina. Prema potrebi, tekstovi imaju vica u sebi, glazba djeluje dovoljno retro da bi iznova zvučala kul nekoj novoj generaciji, pa malo kroz šalu, a malo kroz ozbiljnost, lako bih mogao zaključiti da su Bluvinil kao Svemirko dalmatinskog popa. Preostaje nam vidjeti da li će i oni uspjeti iskoristiti svoju glazbenu nišu.

Album otvara upravo ranije spomenuta “Apaši” i smatram da je to odličan potez. To je pjesma koja ima sve da bi postala hit, zaraznu melodiju i taj famozni pamtljivi refren, te s pojedinim instrumentalnim dionicama podsjećaju na Svemirka, iako je jasno da su motive za pjesmu posudili od pjesama starih gotovo pola stoljeća. Upravo ta vibra pozitive nosi cijeli album, što dokazuju i naredne pjesme.

“Moderna” je čista pjesma ’80-ih. U njoj kao da su se spojili glam rock i Đavoli, a opet ništa ne ispada previše izlizano, nešto što bi voljeli čuti na svojoj omiljenoj radio postaji. “21 gram” je prva laganija pjesma koja opet ubrza nakon prvog refrena. Taj početak treba izdržati jer zvuči kao da Željko Bebek pokušava imitirati Josipu Lisac, ali nakon toga ponovno krene zabava.

Moj favorit albuma jest svakako “Komarac”, pjesma koja ima izvrsno pogođen refren, “Ova pjesma” je klasična power pop balada, kad je krenula “Sigurna u nas” pomislio sam da je to neka suradnja sa Silenteom, “Julija” je na tragu balada njihovih najvećih uzora Indeksa, “Iza zavjesa” je nekako najbezličnija, dok sve završava s još jednim favoritom albuma, skladbom “Obična ljubav”.

Ne sjećam se jesam li ikada u nekoj recenziji imao toliki raspon utjecaja, od Indeksa i Željka Bebeka do Svemirka i Silentea, ali eto, dogodilo se i to. Da sve bude još zanimljivije, ono što su Bluvinil složili na svojem debitantskom albumu je i dosta dobro, što samo još jednom dokazuje da je godina 2020. skroz čudna i neuračunljiva (a možda i godina Bluvinila!, kako si sami tepaju).