Mark Mrakovčić: Kratko i jako jako slatko

Tko imalo prati domaću glazbenu scenu morao je već višestruko čuti ime Mark Mrakovčić, jer je ovaj momak producirao cijeli niz albuma proteklih godina i dao im neki svoj poseban štih. Upravo ta karakteristika je ispromovirala njegov rad, pa iako je povremeno i imao solo svirke, dugo smo čekali njegov album prvijenac. Istina, nije to pravi prvijenac, jer osim svirki u mnogim bendovima (npr. kao sad u bendu Lovely Quinces), davno je imao on i svoj bend Scroll s kojim očito i nije polučio značajnije uspjehe, dok im je album “Poultry” imao preširoke glazbene utjecaje.

Idemo prevrtjeti film i doći u sadašnjost, godinu 2020. Korona i izolacija je očito učinila svoje, pa Mark nije mogao ‘pomagati’ drugima, nego je konačno imao vremena otvoriti ladicu sa svojim pjesmama i vidjeti što će s njima. To je rezultiralo albumom “Breeding Black Sheep” koji je miks starijih pjesama (neke čak desetak godina) i novih pjesama. Iako je čak 16 pjesama bilo u igri, na kraju se odlučio za njih 8. Upravo to i jest glavna mana albuma, jer je minutaža nepunih 21 minutu.

Uzori su brojni angloamerički bendovi i tu bi ih mogao nabrajati u nedogled, pa je možda najbolje izdvojiti one koji su meni najočitiji. Već u startnim pjesmama nekako imam dojam da je mnogo slušao Titus Andronicus, povremeno dobivamo cirkusantski indie rock u stilu The Fratellisa, dok se laganiji momenti dotiču mnogih kantautora različitih glazbenih epoha. Sve u svemu, iako je na prvu dosta šarolik, album je zaokružena cjelina i nije mu se dogodila ista greška kao albumu “Poultry” (možda je baš zato sve srezano na 8 skladbi).

Uvodna “Moneymouth” zvuči baš kao neka pijana barska verzija Titusa Andronicusa s vrlo pozitivnom atmosferom i cijelim nizom zanimljivih zvukova koji daju ritmičnost. Ako vas je na prvu osvojila uvodna pjesma, nema razloga da to ne učini i sljedeća “Picking” jer dijele mnoge utjecaje.

“Tinnitus” je pomalo uvrnuti indie rock komad koji me djelomično podsjeća na radove The Fratellisa nakon njihovog prvijenca, s napomenom da je ova pjesma mnogo bolja i upečatljivija, posebno jer ima tu specifičnost izričaja koja se izvrsno poklopila. “Keep The Rest” povezuje rane rockere poput The Beatlesa i The Kinksa s modernom indie rock scenom, a kad bih je uspoređivao s nekim domaćim bendovima, najbliže je Ichabodu i Kensington Limi.

Kad sam mislio da sam sve čuo i da me malo tog može iznenaditi, uletava “Smiling” koju bi mogao usporediti s posljednjim albumom Black Lipsa. Pomalo country, pomalo garage rock, vrlo melodično i dinamično, a opet skroz neuobičajeno i zafrkantski. “Oh, And Love” je možda ‘najnormalnija’ pjesma koju nosi neki cirkuski štih.

Najiščašenija pjesma albuma jest svakako “Tepesh Blues” u koju je ubačeno sve što se moglo u nju ubaciti, a na kraju sve funkcionira savršeno. Možda je tu uzor bio FFS jer ritam jest pomalo franzferdinandovski, dok su prevrati i neuroza čisti Sparksi. Samo finale pripada akustičnoj laganici “Boring Song” koja ponovno podsjeća na rane The Beatlese.

Ovo je Mark Mrakovčić od početka do kraja. Rijetki su izvođači koji imaju cijeli proces samostalno napravljen (citat s YouTubea: Music, Lyrics, Produced, Recorded, Mixed, Mastered: Mark Mrakovčić), pa zbog toga još veća genijalnost ovog izdanja i samog Marka. Ipak, ponovit ću najveću manu albuma, a to je njegova dužina. Šteta je da smo ovakvu kreativnost dobili u samo 8 pjesama i 21 minutu materijala.

S druge strane, ovaj album bi mogao biti i izlog za daljnje producentske poslove i raznorazne suradnje, nešto što su auti za Mate Rimca, jer upravo kroz “Breeding Black Sheep” Mark pokazuje sve što može, a može stvarno mnogo. Kroz ranije suradnje smo ga mogli već dovoljno dobro upoznati, a s prvijencem je pokazao koliko je i samostalno vješt, te da je iskustvo učinilo svoje i više ne ponavlja podjednake greške kao sa Scrollom.

Iako je kratak, “Breeding Black Sheep” je prava zabava, te se nadam da će Mark pronaći još vremena za sebe i svoju glazbu, te da ćemo neki nastavak dobiti što je prije moguće.