Zlatne godine

“Šetao sam rodnim mjestom (St.Ann’s, Jamaica) i naletio na Boba (Marley). Rekao mu kako se i sam želim uključiti u biznis. Poslao me u Studio One.” Te godine, Winston Rodney, zvani Burning Spear, počinje svoju dugogodišnju odanost jamajčanskom zvuku i životnom stilu. Nekoliko godina kasnije (1973.) izdaje prvi album pod znakovitim nazivom – “Burning Spear”.

Burning Spear je Winstonovo životno djelo posvećeno velikom crnačkom borcu za pravdu Marcusu Garveyju. Mnogi ne bi nikad čuli za Garveyja da nije Burning Speara – njegovog najvećeg i najsnažnijeg promotora. Spear je zapalio mnoge, utjecao na brojne. Sada, u zlatnoj dobi izdaje šesnaestu kompilaciju – “Gold” – koja sadrži 28 pjesama na 2 CD-a. Odabrane trake su sa osam albuma iz sedamdesetih, Winstonove prve kreativne dekade.

“The Invasion“, “Marcus Garvey“, “Jordan River” i “Red, Gold & Green” sa trećeg albuma “Marcus Garvey” iz 1975. koji slovi za jedno od najmoćnijeg pacifističkog oružja. Sljedeće tri stvari su sa četvrtog albuma “Garvey’s Ghost” te četiri stvari s “Man In The Hills” što se, opet, odnosi na osobu čije ime nije teško dokučiti. Prvi CD je definitivno hommage Garveyju.

Drugi CDje širije tematike, iako ne nedostaje ni Garveyja – “Old Marcus Garvey“, “Marcus Children Suffer“… Na drugom CD-u su uključena četiri albuma: “Dry & Heavy”, “Live!”, “Social Living”, “Hail H.I.M.” i nekoliko singlica sa kraja sedamdesetih. CD uključuje i “Jah No Dead” – solo vokalnu izvedbu Winstona sa soundtracka “Rockers” kao bonus traka i osvježenje na kompilaciji.

Iako sam često viđen na reggae manifestacijama, ne mogu reći da me ova kompilacija oduševila. Pjesme su low-fi roots reggae bez ikakvih začina. Sve je dosta monotono. Te su godine Winstona obilježile kao velikog aktivista i zagriženog borca za mir u svijetu. Razlog tomu nije bio toliko Winston.

Sedamdesetih je reggae postao svjetski trend, a Burning Spear, kao vrlo aktivan bend, od toga znatno profitirao. Te godine su za njih bile suho zlato. No, tek devedesetih sazrijeva i biva priznavan i od opinionmakera. (Tako ’99. dobiva Grammy za “Calling Rastafari”).

Burning Spear je veliki rastafarijanac i nikad nije odstupio sa svoga puta. On je čovjek koji u poznim godinama dobije nagradu za životno djelo, iako nikad nije stigao veličinu prijatelja mu Boba. Za reggae vrlo značajan album, ali za uši dosta dosadan. Životne kolekcije nikad nisu bile dobitna kombinacija za iscrpljujuće preslušavanje.

Ovaj album je zlatna kolekcija za glazbene kolekcionare (zlatnih kolekcija). Spearu se ljudi dive iz drugih razloga. Zato što je determiniran na svom putu. Veliko je nadahnuće. Ogroman karakter i topao čovjek snažnog utjecaja. Kako bi rekli anglističke kolege: “Spear keeps burning!”