Kraljica bluesa

Dinah Washington, kraljica bluesa, istovremeno je bila najomiljenija i najkontroverznija izvođačica sredine dvadesetog stoljeća: publika ju je obožavala, kritičari optuživali da je podilazila lošem ukusu publike. Njezin jedini ‘glazbeni grijeh’ – turbulentan život ostavit ćemo postrani – bio je prilagodljivost svim žanrovima uz uvijek prepoznatljiv besprijekorno-odlučan vokal savršene dikcije uz neizostavan dašak bluesa.

Ruth Lee Jones bila je 15-godišnja zvijezda gospela prije nego ju je otkrio legendarni Lionel Hampton. Prilično brzo promijenila je ime u Dinah Washington, a sve do prerane smrti život joj je uistinu i bio glazba: ili je nastupala po klubovima ili snimala u studiju.

“Evil Gal Blues” bio joj je prvi hit, a kad je 1946. napustila Hamptonovu sjenu, već je bila R&B zvijezda. Između 1948. i 1955. nanizala je priličan broj hitova koji su svi odreda završavali na ljestvicama deset najuspješnijih pjesama; blues standardi, pop i country obrade, jazz izvedbe (tada mladi, a danas pokojni Joe Zawinul bio joj je dugogodišnji suradnik), bila je prilično svestrana.

No ultimativnu i prilično naglu prepoznatljivost osigurala joj je pjesma “What a Diff’rence a Day Made” (1959.) (neki će je se možda prisjetiti kao glazbenu pozadinu jedne reklame s kraja 1980-ih: željeznički kolodvor, vlakovi, lišće, zastor i naši glavni junaci), definitivna potvrda ulaska u mainstream vode.

Gotovo do kraja karijere pjevala je balade uz pratnju velikog orkestra (taman u to vrijeme karijeru je na sličan način započinjao Ray Charles), baš poput Billie Holiday, Charliea Parkera i drugih.

Pregršt je kompilacija Dinah Washington i velika većina njih uključuje nešto zlatno: “Golden Classics”, “Golden Hits”, “Golden Greats”, “Golden Stars” ili pak “Goldies”. Ipak, nije zlato sve što sja, osim ako sâm naslov ne kaže drugačije.

Kompilacija “Gold” izvrsna je polazna točka za sve one koji se s Dinah susreću prvi put, jer kroz četrdeset pjesama slijedi njezin put tijekom dvadeset godina koliko je provela u svijetu glazbe prije nego je preminula u 39. godini života.

Uglađenost izvedbe, no i prgava, bahata te pomalo arogantna narav (priča se kako je uvijek nosila bundu od nerca neovisno o vremenskim prilikama te – kako i priliči dami – dva revolvera) osigurali su joj besmrtni status. Jer ipak iza nje ostaju pjesme, a u pjesmama je uistinu bila kraljica.