Novi album jednog od najzabavnijih rappera današnjice

Neke od vas će vjerojatno, baš kao i mene, iznenaditi činjenica da je prošlo već petnaest godina od objavljivanja epohalnog prvog albuma Redmana (Reggie Noble) “Whut? The Album”. Odmah je u krugovima štovatelja hip-hop glazbe prepoznat njegov talent i potencijal, koji se potpuno manifestirao na sljedećim albumima “Dare Iz a Darkside” (1994.) i pogotovo “Muddy Waters” (1996.), možda i njegov najkompletniji materijal.

Uslijedili su jednako uspješni Doc’s da Name 2000″ (1998.) i “Malpractice” (2001.), između kojih je s Ericom Sermonom (članom slavnog dua EPMD) i Keithom Murrayem pod zajedničkim imenom Def Squad snimio dugosvirajući “El Niño”, a s prijateljem iz Wu-Tang Clana, Method Manom, sjajni “Blackout!” (1999.).

Iz gore navedenog moguće je primijetiti da se Redman rijetko odmara pa je svojom šestogodišnjom pauzom od 2001. godine svojim fanovima nenamjerno prouzrokovao strah da prekida karijeru.

Strah je ipak bio potpuno neopravdan, i Redman se vratio na scenu s novim albumom “Red Gone Wild“. Kako ništa ne bi prepustio slučaju, okružio se dobro poznatom ekipom s kojima je i prije surađivao: producenti Eric Sermon, Rockwilder, DJ Clark Kent, sveprisutni Timbaland i legendarni Pete Rock postavili su sjajnu podlogu za Redmanove osebujne, komične i pomalo neozbiljne rime.

Također, u gostujućem sastavu našli su se između ostalih i Method Man, Keith Murray, Biz Markie, Snoop Dogg, Nate Dogg i Saucrates. No veteran hip-hopa ostavio je komad kolača i za štićenike svoje producentske kuće Gilla House, koji su definitivno opravdali tu odluku.

Od materijala na kojem se nalazi dvadeset jedna pjesma teško je očekivati da se ne potkrade poneki ‘ćorak’, zapravo takvo što niti ne očekujete znajući da je to jedna od poznatih boljki dugosvirajućih izdanja današnjice. “Red Gone Wild” je, promatrajući ga kroz tu prizmu, izuzetno konzistentan album i pravo iznenađenje za vašeg kritičara.

Od sjajnog otvaranja “Fire” do posljednje “Suicide” dugo nije na jednom komadu ‘spržene’ plastike bilo toliko energije, a posebno je vidljiva Redmanova želja da ponovno preuzme svoje mjesto najvećeg hip-hop zabavljača, na koje je u posljednjih nekoliko godina bilo mnogo pretendenata.

Iz cjelokupnog materijala svakako treba izdvojiti potencijalne klupske hitove “Put It Down“, “Pimp Nutz“, “Get ‘Em” i “Merry Jane“, dok će ljubitelji malo žešćeg, old school zvuka zasigurno uživati slušajući “Gimmie One“, “How U Like Dat” i “Gilla House Check“.

Kako bi u potpunosti razbio eventualnu monotoniju, Redman je na album uvrstio i naramak pjesama glazbeno inspiriranih funk, soul i R’N’B žanrom što je rezultiralo za njega prepoznatljivim zvukom na “Watchoogonnado“, “Dis Iz Brick City“, “Rite Now” i posljednjem nastavku njegove sage “Soopaman Luva“. Kada svemu tome pridodate uvijek zabavne tekstove i rijetko dobar flow, ostaje vam tek zaključiti da se čovjek vratio, i to sa stilom.

Petnaest godina karijere nije ostavilo niti jedan znak umora na veteranu iz New Jerseya, koji je i danas sposoban proizvesti hitove ravne onima s početka karijere.