Zemlja izlazećih mrtvaca

Već poprilično zaboravljeni osnivač Virgin Steela i jedan od glavnih kreatora prva dva njihova albuma, “Virgin Steele” (1982.) i “Guardians of the Flame” (1983.), Jack Starr, stigao jer do šestog albuma otkako je otišao iz spomenutog benda.

Nakon četiri objavljena u drugoj polovici osamdesetih, otišao je u zaborav, vratio se dvadesetak godina kasnije izdanjem “Defiance” (2009.), koje nasljeđuje “Land of the Dead“, album koji kombinira heavy i power metal i na određeni način spaja Manowar i HammerFall.

Dakle, kombinacija himničnih, bržih i ‘manowarski’ teških, srednjeritmičkih, epikom nabijenih naslova s vrlo rezolutnim, čvrstim i glasnim gitarama, jakim utjecajem basa, odmjerenih i umjerenih bubnjarskih sekcija. Također i poprilično ‘muževnim’ pjevanjima, kojima zna ‘usfaliti’ koja oktava ili bar veća širina unutar jedne u pojedinim visinskim ‘usponima’, a nekoliko pjesama ima značajni što solo, što mini-zborski back dodatak, koji naglašavaju epsku orijentaciju.

Ross The Boss i David Shankle iz Manowara u gitarskom i Martha Gabriel iz Crystal Vipera u vokalnom dijelu gostuju na ovom zgodnom albumu kojemu će mnogi zamjeriti nedostatak jedne ili više pjesama koje bi ga ponijele, a drugi ga opet pohvaliti da ne postoji neka koja se posebno izdvaja po lošim karakteristikama. Kao i obično, istina je negdje oko sredine.

Kratki naratorski dio uvod je u progresivi naklonjenu pjesmu “Land Of The Dead“, s moćnim, galopirajućim riffom, nosećim solom i s epskim pripjevima, “Twilight Of The Gods” izraženo je dramaturški instrumental, “Here We Are” energičan srednjebrzi heavy naslov, sličnog ritma, ali više utjecaja powera ima “Warning Fire“, a formu da svaki heavy-power album bi trebao imati baladu zadovoljava “Daughter Of Darkness“, s ipak malo predugim solom.

“On The Wings Of The Night” malo priziva Judas Priest ’80-ih., jakih je bas linija, pogotovo u početnom dijelu, nakrcana srednjim i brzim ritmovi, jednako kao “Never Again“, još jedan s dodirima progresive.

Ne treba sumnjati da niti s ovim albumom Jack Starr sa svojim timom neće ući u metalne komercijalne vode, da neće biti nikakvo posebno otkriće, kome do sada već to nije, no svakako je ostao vjeran sebi i to će mu oni koji su ga do sada cijenili znati i nadalje. A za očekivati je da ova glazbe privuče i pokojeg novog poklonika ili poklonike.