Wizard
Head of The Deciver / Odin / Magic Circle (remastered)
Datum izdanja: 27.03.2015.
Izdavač: Limb Music
Žanr: Heavy Metal, Power Metal, Speed Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
U ne baš najpogodnijim godinama za metal, odnosno na samom kraju 80-ih, u gradu Bocholtu u središnjoj njemačkoj pokrajini North Rhine-Westphalia, četvorica su mladića, na čelu s bubnjarom Snoppijem Dennom, osnovala sastav Wizard.
Nekoliko godina trebalo im je da se ustabile, demo “Legion Of Doom” iz 1991. godine dao je naslutiti kako bi iz njih i moglo biti nešto, da bi dva nastupna izdanja, “Son of Darkness” (1995.) i “Battle of Metal” (1997.), to i potvrdila. Treći album “Bound By Metal”, objavljen 1999. godine probio je gotovo sve barijere, s njim je Wizard uspio doprijeti i do najzahtjevnijih fanova, te nakon toga potpisao za, u to vrijeme, daleko najpoznatiji heavy-power metal label – Limb Music.
“Head Of The Deceiver” je gotovo sigurno najreprezentativniji primjerak Wizardove diskografije, snažan heavy-power-speed metal album jakog epskog naboja, odnosno nešto kao kombinacija Helloweena, Grave Diggera i Manowara. Dosta dobri, iako u najvećem omjeru generički vokali, ošre, raslojene gitare i moćni bubnjevi, sve skupa nošeno energijom, brzinom, melodijom, strašću i odlučnošću, vodilo je Wizard kroz obračune s neprijateljima naoružanim čekićima, lukovima, sjekirama, mačevima, toljagama i katapultima.
“Magic Potion” i “True Metal” tipični su predstavnici sub-žanra, razbijajući speed-power naslovi, a dojmljiviji su i “Defenders Of Metal” i “The First One”, brojevi srednjeg tempa, najsnažnija poveznica s Manowarom. Recimo da ih s originalnim izdanjem spaja i činjenica da remasteringom nisu gotovo ništa izgubili na izvornosti zvuka. Ne računamo li slabašne dodatke, no oni su uobičajeni dekor re-objava, pa – neka ih.
Album “Odin” pravi je nasljednik poviše opisanog izdanja, konceptualno djelo u kojem se još više poradilo na konstruktivnosti, epskoj izražajnosti i melodičnosti, a dijelom i na brzini. Granatirajuće “The Prophecy”, “Betrayer” i “The Powergod”, epske himne “Thor’s Hammer” i “Hall Of Odin” ili “Dead Hope’ i ‘Dark God”, melodični naslovi s izražajnim catchy refrenima, neke su od boljih pjesama ne samo ovog albuma, nego i cjelokupne karijere Wizarda. A kao i u slučaju predhodnika, te nasljednika, ako nešto ovdje nije trebalo biti, onda su to bonus pjesme, u najmanju ruku, sumnjive kakvoće zvuka.
“Magic Circle” je, nedvojbeno, vrhunac karijere Wizarda, kojeg, bojimo se, više nikada neće dostignuti. Još jedan snažan album dobio je na težini, teatralnosti, atmosferskoj gustoći, masivnosti zvuka, na brzini tempa i istodobno donio još više himničnosti, s većim omjerom melodija.
Također, najbolje je to odsviran i najdojmljivije otpjevan album, koji je donio nove velike pjesme poput epskih himni ‘Uruk-Hai” i “The Magic Goes On”, ali i ugodne power-balade “Don’t Say Goodbye” s jakim povijesnim feelingom. Bio je to, kako ranije rekosmo, kraj uspješne faze benda, nakon čega je, s albumom “Goochan” (2007.) započeo kvalitativni pad, koji nije ozbiljnije zaustavljen niti s naredna tri, “Thor” (2009.), zatim “…of Wariwulfs and Bluotvarwes” (2011.), te s aktualnim “Treal of Death” iz 2013. godine.
No ono što je za pohvalu, činjenica je da se Wizard i dalje bori s konkurencijom i objavljuje albume s jednakim entuzijazmom kao i u najboljim vremenima. Stoga se lijepo prisjetiti godina kada je heavy-power metal opet bio na najvišim granama, no kome trebaju i trebaju li uopće ovakva izdanja, pitanje je koje se samo po sebi najčešće nameće. Gube li ili dobivaju ovakvim potezima? I bendovi i albumi i publika.
U tom je kontekstu ova, a i slična, izdanja jako teško (pro)cijeniti. Vrijede li još uvijek jer su svojedobno imala veliki utjecaj ili im ovakvi potezi, koji se uglavnom povlače iz materijalnih razloga, nagrizaju povijesno značenje? Odgovor je – u sredini. Pa prema početku.