Magija (ni)je nestala

    1231

    Wizard

    Head of The Deciver / Odin / Magic Circle (remastered)

    Datum izdanja: 27.03.2015.

    Izdavač: Limb Music

    Žanr: Heavy Metal, Power Metal, Speed Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Evitum Okol
    2. Magic Potion
    3. Head Of The Deceiver
    4. Collective Mind
    5. Defenders Of Metal
    6. Calm Of The Storm
    7. Demon Witches
    8. Iron War
    9. The First One
    10. Revenge
    11. True Metal
    12. Ultimate Warrior (bonus)
    13. Metal Law (bonus)
    1. The Prophecy
    2. Betrayer
    3. Dead Hope
    4. Dark God
    5. Loki’s Punishment
    6. Beginning Of The End
    7. Thor’s Hammer
    8. Hall Of Odin
    9. The Powergod
    10. March Of The Einheriers
    11. End Of All
    12. Ultimate War (bonus)
    13. Golden Dawn (bonus)
    1. Enter The Magic Circle
    2. Fire And Blood
    3. Call Of The Wild
    4. Death Is My Life
    5. On Your Knees
    6. Metal
    7. Uruk-Hai
    8. Circle Of Steel
    9. Warriors Of The Night
    10. No Way Out
    11. The Magic Goes On
    12. Don’t Say Goodbye
    13. Sons Of The North (bonus)
    14. Master Of The Holy Flame (bonus)

    U ne baš najpogodnijim godinama za metal, odnosno na samom kraju 80-ih, u gradu Bocholtu u središnjoj njemačkoj pokrajini North Rhine-Westphalia, četvorica su mladića, na čelu s bubnjarom Snoppijem Dennom, osnovala sastav Wizard.

    Nekoliko godina trebalo im je da se ustabile, demo “Legion Of Doom” iz 1991. godine dao je naslutiti kako bi iz njih i moglo biti nešto, da bi dva nastupna izdanja, “Son of Darkness” (1995.) i “Battle of Metal” (1997.), to i potvrdila. Treći album “Bound By Metal”, objavljen 1999. godine probio je gotovo sve barijere, s njim je Wizard uspio doprijeti i do najzahtjevnijih fanova, te nakon toga potpisao za, u to vrijeme, daleko najpoznatiji heavy-power metal label – Limb Music.Tada je, a radi se o prvoj polovici dvijetisućitih, Wizard napisao svoje najzrelije albume i prometnuo se u jednog od vodećih njemačkih bendova spomenutog metalnog sub-žanra. Radi se o tri albuma, “Head Of The Deceiver” (2001.), “Odin” (2003.) i “Magic Circle” (2005.), koji su, eto, doživjeli svoja re-izdanja u remasteriziranim varijantama (Markus Teske (Vanden Plas, Mob Rules, Symphony X, Neal Morse, Saga,Ian Parry’s Consortium Project)). Slučajno ili ne, prekid suradnje s Limb Music označio je kraj najboljeg i najuspešnijeg razdoblja Wizarda, pa naredna četiri albuma nisu bila niti blizu popraćena poput spomenutih. Istina, da je tome bilo tako, dosta razloga ima puno i u činjenici da je zbog nezapamćenog recikliranja reciklirane reciklaže, cijela scena počela naglo kopniti, čemu se gotovo nijedan bend nije mogao oduprijeti.

    “Head Of The Deceiver” je gotovo sigurno najreprezentativniji primjerak Wizardove diskografije, snažan heavy-power-speed metal album jakog epskog naboja, odnosno nešto kao kombinacija Helloweena, Grave Diggera i Manowara. Dosta dobri, iako u najvećem omjeru generički vokali, ošre, raslojene gitare i moćni bubnjevi, sve skupa nošeno energijom, brzinom, melodijom, strašću i odlučnošću, vodilo je Wizard kroz obračune s neprijateljima naoružanim čekićima, lukovima, sjekirama, mačevima, toljagama i katapultima.

    Muziku podržava

    “Magic Potion” i “True Metal” tipični su predstavnici sub-žanra, razbijajući speed-power naslovi, a dojmljiviji su i “Defenders Of Metal” i “The First One”, brojevi srednjeg tempa, najsnažnija poveznica s Manowarom. Recimo da ih s originalnim izdanjem spaja i činjenica da remasteringom nisu gotovo ništa izgubili na izvornosti zvuka. Ne računamo li slabašne dodatke, no oni su uobičajeni dekor re-objava, pa – neka ih.

    Album “Odin” pravi je nasljednik poviše opisanog izdanja, konceptualno djelo u kojem se još više poradilo na konstruktivnosti, epskoj izražajnosti i melodičnosti, a dijelom i na brzini. Granatirajuće “The Prophecy”, “Betrayer” i “The Powergod”, epske himne “Thor’s Hammer” i “Hall Of Odin” ili “Dead Hope’ i ‘Dark God”, melodični naslovi s izražajnim catchy refrenima, neke su od boljih pjesama ne samo ovog albuma, nego i cjelokupne karijere Wizarda. A kao i u slučaju predhodnika, te nasljednika, ako nešto ovdje nije trebalo biti, onda su to bonus pjesme, u najmanju ruku, sumnjive kakvoće zvuka.

    “Magic Circle” je, nedvojbeno, vrhunac karijere Wizarda, kojeg, bojimo se, više nikada neće dostignuti. Još jedan snažan album dobio je na težini, teatralnosti, atmosferskoj gustoći, masivnosti zvuka, na brzini tempa i istodobno donio još više himničnosti, s većim omjerom melodija.

    Također, najbolje je to odsviran i najdojmljivije otpjevan album, koji je donio nove velike pjesme poput epskih himni ‘Uruk-Hai” i “The Magic Goes On”, ali i ugodne power-balade “Don’t Say Goodbye” s jakim povijesnim feelingom. Bio je to, kako ranije rekosmo, kraj uspješne faze benda, nakon čega je, s albumom “Goochan” (2007.) započeo kvalitativni pad, koji nije ozbiljnije zaustavljen niti s naredna tri, “Thor” (2009.), zatim “…of Wariwulfs and Bluotvarwes” (2011.), te s aktualnim “Treal of Death” iz 2013. godine.

    No ono što je za pohvalu, činjenica je da se Wizard i dalje bori s konkurencijom i objavljuje albume s jednakim entuzijazmom kao i u najboljim vremenima. Stoga se lijepo prisjetiti godina kada je heavy-power metal opet bio na najvišim granama, no kome trebaju i trebaju li uopće ovakva izdanja, pitanje je koje se samo po sebi najčešće nameće. Gube li ili dobivaju ovakvim potezima? I bendovi i albumi i publika.

    U tom je kontekstu ova, a i slična, izdanja jako teško (pro)cijeniti. Vrijede li još uvijek jer su svojedobno imala veliki utjecaj ili im ovakvi potezi, koji se uglavnom povlače iz materijalnih razloga, nagrizaju povijesno značenje? Odgovor je – u sredini. Pa prema početku.

    Muziku podržava