Zabavan albumčić pred pravi zgoditak izvan Makedonije

Makedonski alternativci Parketi na sceni su već dugi niz godina, a za ovaj album rekli su da će biti posljednji objavljen na makedonskom jeziku, jer se nema smisla boriti s turbo folkom, jeftinim popom i repom u Makedoniji.

“Republika Frankestein“, kao što i sam naslov ukazuje, nije sasvim ozbiljan album, već je prvenstveno zabavan, prepun fora, ali i dobre glazbe, što u konačnici donosi radost slušanja, budući da mnogo rjeđe promaše nego što pogađaju. Naravno, za naše uho malo smeta makedonski, ali to ne bi trebao biti neki problem.Ovo im je četvrti album u karijeri, a najbolju reklamu za njega napravili su kada su medijima pustili vijest da bi jako rado svirali kao predgrupa Jeleni Karleuši. Naravno, to je bila provokacija i ironija na sve što im se događa, ali kako su kontroverzni svih ovih godina, vjerujem da su se nadali da će kombinacija uspjeti.Glazbeno Parketi balansiraju od Šajete do Let3-a s različitim izletima u druge pravce, ali tekstualno je to to. Većina tekstova se s ironijom osvrće na situacije koje nas svakodnevno okružuju, od ‘običnih’ ljubavnih tema do politički orijentiranih, a sve je zapakirano duhovitim doskočicama.

Nekako najprodornije pjesme su one bržeg karaktera, što ponajviše vrijedi za naslovnu “Republika Frankenstein” i obradu Nancy Sinatre “Bang Bang” koja dolazi nakon nje jer pošteno prodrmaju album, “Republika Frankenstein” zvuči kao Electric Six, dok “Bang Bang” ima brzi morriconeovski štih.

Najtromije djeluju kada idu prema teritoriju Šajete (primjer “Mislam“) ili kada su pjesme jednostavno bezvezne (poput “Made in China“), ali sva sreća da su prored njih i zabavni komadi poput “Juddy” koja nas podsjeća na rane ’90-e. i naše Fantome ili “Bambi” koja je tribute The Ramonesima, dok je “Alo Lilly” hit nad hitovima na ovom albumu.

Album, koliko god zabavan bio, malo je žanrovski prerazbacan, od laganih baladica, preko pop punka do alternative i tako nekoliko puta tijekom albuma što djelomično razbija dojam kod slušatelja. Ima tu pregršt dobrih pjesama i da su Parketi bili samo malo više fokusiraniji, “Repubika Frankenstein” mogla je biti pravi zgoditak, posebno ako iz cjeline uzmemo samo gitarski power pop i pop punk pjesme koje najvećim dijelom i nose cijelo izdanje.

U cijeloj priči, najviše bi ovim albumom mogli profitirati mi koji smo izvan Makedonije jer ako počnu pjevati ‘našim’ jezikom, tada bismo mogli dobiti još jednu koncertnu atrakciju sposobnu napraviti dernek poput Kawasaki 3p-a ili Zabranjenog pušenja. Nadam se da posljednji album na makedonskom ujedno ne znači i posljednji album uopće…