Srednjoškolci misle ozbiljno

Sjeverni dio Hrvatske postaje sve aktivniji što se rock scene tiče, pa tako na debitanstkom EP-u imamo producenta iz drugog benda, tek neznatno starijeg od srednjoškolaca iz 3 Suns Of Abberana.

Koliko sam uspio pohvatati, 3 Suns Of Abberan su maturanti koji već neko vrijeme sviraju zajedno. Prije su imali užasno ime John Doe (bendova s takvim imenom vjerojatno ima milijun u svijetu), pa je super da su promijenili ime prije prvog izdanja, iako i 3 Suns Of Abberan djeluje poprilično kompleksno.Ime je kompleksno? Pa i njihova glazba je takva… Kad sve zbrojimo i oduzmemo, to tako i treba biti!

Po prvotnom imenu benda nazvali su prvijenac “John Doe EP” koji donosi pet stvari u gotovo pola sata muzike. Tu se jasno već očituje da su mnoge pjesme (pre)dugačke, odnosno da su se okrenuli jednoj fazi rocka koja spaja progresivu, stoner rock, grunge i alternativni rock u epohalne pjesme koje traju i traju.

Dužina pjesama i nije neki problem jer se lakoćom osjeća želja za pričanjem pojedinih priča, a glazbeni dio se fino gradi, te je višak tek povremeno pretjerivanje u solažama usred pjesama koje malo razbijaju slikovitost albuma. Dodatni problem bi mogao biti i ne uvijek siguran vokal koji se trudi pjevati duboko, a često mu pobjegne zbog tog neka ‘viša frekvencija’, ali kako je još vrlo mlad, preko takvih stvari je lako prijeći jer ima još dosta vremena da usavrši svoju interpretaciju.

Uvodna “Mourning Son of the Morning Sun” započinje pripovjedačkim tonom kao da ulazimo u neku horor priču, a već s uplivom gitara, jasno je da dolazimo do jednog masivnog rock komada koji uživo sigurno rastura. S njom već pokazuju kakav zvuk možemo očekivati, sve je moćno i zaigrano, pa ako ih recimo Cojonesi nekom zgodom odvedu na europsku turneju, pitanje je da li će se mladi Varaždinci vratiti.

“Vapors” djeluje umorno ili možda bolje reći potpuno predvidljivo, bez nekog posebnog prijelomnog trenutka koji bi malo oživio skladbu. Dodatni problem donosi sama dužina pjesme (šest i pol minuta) koja je popunjena pretjeranim instrumentalnim dijelovima koji mogu biti napeti jedino starim prdonjama koji su odrasle uz Deep Purple i srodne bendove.

Preostale tri skladbe EP-a se lijepo uklapaju u cijelu priču, pokazuju jednu zaokruženost zvuka, a vjerojatno im je u tome i pomogao bubnjar Media stresa Matej koji je producirao album. Naravno, povremen manjak fokusiranosti odnosi dio veselja, ali ukupno gledajući, “John Doe EP” je solidan album za početak.

Da nisam ‘na internetima’ pročitao da su srednjoškolci, siguran bi bio da je ovo već rutinirana ekipa glazbenika koja troši vrijeme svojih ‘kriznih srednjih godina’ na zvuk kojeg su slušali kao klinci. Ovako, malo djeluje fascinantno kako tako mladi dječarci imaju ozbiljnu zvučnu kulisu i spremni su razvaliti sve pred sobom. Kad dođe još malo sigurnosti, prvenstveno u vokalnom dijelu, tko zna gdje će im biti kraj…