Uzdizanje fusiona

Dvije su godine prošle otkako je Meri Tadić kroz svoj elektro folk rock projekt Irij objavila album “Same zgode koje se ne mogu dogoditi” koji je dobrim dijelom donio novu dimenziju hrvatskoj etno sceni ostvarenu kroz kombinaciju njezinog glazbenog iskustva u bendu Eluveitie s hrvatskom tradicionalnom glazbom.

U međuvremenu je slijedio i EP “High Above Sorrow“, a sada je pred nama i najnoviji album “Cultura Cura“. Kao i na prvijencu, i na ovom se albumu nalaze pjesme koje su kombinacija različitih glazbenih stilova, elektronike, popa, folka, rocka, hip hopa. Album posjeduje atribut konceptualnosti stoga što se kroz pjesme prezentiraju različiti aspekti pitanja ženskog principa naše civilizacije. Taj princip kao moguće razrješenje dogmi koje nam postavlja civilizacija omotan je i mističnim ili svakodnevnim motivima koji otkrivaju žensku prirodu. Slušajući redom pjesmu za pjesmom stječe se uvid u promišljenu kompleksnost albuma. Samo za primjer, folk elementi na albumu ostvaruju se kroz keltske, hrvatske i orijentalne glazbene motive, ovisno o pjesmi.

Tako uvodna pjesma albuma “Young Wild Men“, koja je nastala u suradnji s Henrijem Sorvalijem iz benda Moonsorrow, gradi keltsku vokaciju kombinacijom perkusija i bendža. Njihova suigra potencira emotivnu napetu atmosferu između dvoje ljudi. Vokal uz pomoć violine nastoji kanalizirati oslobođenu energiju, no sukob je samo prigušen i ostavljen za neko skoro vrijeme. “Where Colours Coalesce” kombinacija je orijentalno obojenog folka i elektronike. Ženski princip kroz vokal istražuje granice svoje ženstvenosti.

Od četiri pjesme na hrvatskom jeziku, tri su temeljene na našoj književnoj etno baštini. “Šaljiva” je vrckava i zaigrana pjesma koju čini dijalog djevojke i mladića koji ugovaraju tajni susret. Ritam pjesme ostvaren je pljeskom kojemu kontrira violina, a oduševljavaju i ukomponirani elementi strastvenog čardaša. Tekst pjesme je preuzet iz već u prvom albumu uporabljene zbirke Narodnih pjesmama Sinjske krajine, Olinka Delorka.

Iz te zbirke je i narodna pjesma “Tri ti bora tvoja” koja je poslužila kao tekstualna podloga za dio pjesme “Tri Bora“. Drugi dio čini sampl bećarca Nemoj, mala, reći da si moja. Njihov spoj priča nam o nesigurnom i nevjernom muškarcu, a ostvaren je i recitativnim pjevanjem i uporabom scratchinga, u originalnom hip-hop aranžmanu.

Pjesma “Rusalka” temelji se na tekstualnoj podlozi pjesme “Razbludna vila”, Nikole Nalješkovića, pisca starije hrvatske književnosti, koja je inkorporirana i u njegovu Drugu komediju, te na mitu o Rusalki. Rusalka je vodena nimfa, ženski duh u slavenskoj mitologiji i folkloru. Rađa se utapanjem djevojke, svojevoljnim ili nasilnim, a zavodi mladiće kako bi ih utopila. Meri nam kroz izbor mitoloških motiva i stihova progovara o samopouzdanoj ženstvenosti koja je podcrtana doslovnim engleskim refrenom. Čitateljima ostavljamo da ga otkriju. U pjesmu nas uvodi sampl cvrčkove pjesme u suigri s perkusijom, a vokal, violina, i akustična gitara u nastavku sugeriraju sliku rasplesane nimfe.

“The Storm” je nastala u suradnji s Tommyjem Vetterlijem, gitaristom Coronera. Riječ je o dinamičnoj i uzbudljivoj pjesmi, kombinaciji folk rocka i elektronike. Svojim ritmom, melodijom i glasovnim Merinim varijacijama evocira oluju koja energizira, raspršuje svježinu i budi provokativni ženski seksipil. U “Universe Of No Remorse” intrigantne su promjene ritma, kao i činjenica da je dijelom građen na Merinom scat pjevanju.

Ni na ovom albumu nije izostala kombinacija akustične gitare Merinog brata Jože i njezinog vokala. “Mothers Sisters Daughters & Wives” je krik pobune, poziv ženskom rodu na borbu, suprotstavljanje negativnostima kojima smo okruženi. “Čarolija” nastala u suradnji s Chrisom Nearyem iz Blackrocka prava je ljetna kombinacija popa i ambijentalne elektronike koja slavi duhovno i fizičko prepuštanje.

Pjesma o dehumanizaciji i predrasudama “The Eyes Of The Machine” kombinira elektroničke i folk rock elemente. Dok u njoj pretežu ovi drugi, u “Cur” koja je plod suradnje s Annom Murphy, također bivšom članicom Eluveitie, dominantan je elektronički aranžman. S time da mu Annina kololira daje bogat zvukovni premaz. Na albumu su uz već spomenute suradnike radili i nezamjenjivi Dominik Burkhalter na bubnjevima, Manu Rindlisbacher na basu i gitarist Maze Koon.

Meri album zatvara s “In Paradise” koja potencira pažljivo razrađenu strukturu albuma ističući njegovu uokvirenost. Najbolje će čitateljima biti jasna minucioznost u kreativnom ostvaraju ako neposredno nakon posljednje pjesme ponovno krenete preslušavati prvu. Sama pjesma bazirana je na jednostavnoj instrumentalnoj podlozi koja dopušta njenom vokalu da se razigra, poskakuje, reklo bi se pleše.

Elektroničke sekvence čine se u par mahova na albumu jednostavnima. Onaj tko je orijentiran na određene glazbene pravce neće imati strpljenja pri preslušavanju tolikog raspona glazbenih elemenata. Možda će joj zamjerati da već drugim LP-om eksperimentira, a trebala bi se odrediti. S druge strane, ona sve te stilove kombinira na način da im dodaje novu vlastitu dimenziju kojoj se nipošto ne može dati epitet dosadne.

Istina, preslušavanje zahtijeva popriličnu koncentraciju. Slušati glazbu koju potpisuje Meri nešto je poput igre glazbenog izazova s autoricom. Pjesmu po pjesmu otkriva se što je njihova posebnost, koja su značenja spojena u novo, kojim svježim kombinacijama ritmova i melodija će zavibrirati slušateljevi receptori?

“Cultura Cura” ima pravo da ga se smatra važnim albumom hrvatske glazbene etno scene zbog kompleksnog inventivnog pristupa tradicijskoj glazbi u dijelu u kojem se njome bavi. Ostali dijelovi albuma potvrda su glazbene kvalitete i zrelosti Meri Tadić. Uz tako raznoliko eksperimentiranje s glazbenim stilovima, možda bi bilo potrebno radi nje izvući iz glazbene terminologije pojam fusiona i dati mu novi sjaj.