Veliki povratak sa stilom

Jedan od najznačajnijih bendova na prijelazu stoljeća u Hrvatskoj su bili Jinxi, bend koji je bez problema nizao pop hitove, kritika ih je voljela, publika obožavala i sve je izgledalo idilično, da bi na vrhuncu slave objavili raspad. Mnogi nisu znali ‘Zašto? Kako? Zbog čega?’, ali smo se svi ulovili za ‘slamku’ kad su rekli da to možda ipak nije definitivni kraj za njih. I evo šest godina nakon posljednjeg materijala “Avantura počinje”, grupa Jinx se vratila s albumom “Na zapadu“, koji suvereno vraća bend u samu elitu našega glazbenog podneblja.

Coco Mosquito slaže melodije kao od šale, nije gotovo ništa ‘znanja’ izgubio u pauzi, pa se na ovom albumu s 11 novih pjesama plus jedna repriza može očekivati brdo hitova koji će se neprestano vrtjeti tijekom ljeta pa i duže. Produkciju, koju on također potpisuje, možemo opisati kao standardnu za Jinxe, bogatu, prepunu puhača, ali i možda nešto mirniju od onog što se očekivalo.

Nakon prvog preslušavanja album mi se činio nešto ljeniji i mirniji, bez nekog pretjeranog žara, ali svakim novim preslušavanjem otkrivao sam nove detalje u pjesmama koje su mi tako postajale sve pristupačnije i bolje. Sad se pitam ‘Zašto su izgubili tih šest godina stanke?’, jer su nam jednostavno previše nedostajali.

Uz Coco Mosquitoa, druga važna karika u lancu je Yaya, jedna od najupečatljivijih domaćih ženskih vokalistica. Njezina izvedba je jednostavno perfektna, idealno se slaže s glazbenim podlogama pa se njezin stil čini prejednostavnim. Osjeća se da je i ona bila željna velikog povratka na scenu, što je svakako postigla ovakvom interpretacijom, pa se ne bih začudio da krajem godine i dobije pokoju nagradu za ‘glas godine’.

Općenito, “Na zapadu” donosi standardnu pjesmaricu Jinxa laganijih tonova koja obiluje pop melodijama prepunim raznih glazbenih trikova koji daju šarenilo skladbama. Možda ovdje nema hitova poput “Tamo gdje je sve po mom” ili “Smijem se”, ali zato ima niz pjesama koje mogu biti oslonac za ljetne zabave ove godine, a što je najbitnije, album djeluje kao prava i suvisla cjelina, bez prevelikog odskakanja prema ‘gore’ ili ‘dolje’.

Album otvara pjesma “Hodam“, kojoj je sam uvod vrlo elekronički, da bi uskoro postala plesna pjesma s refrenom koji se lagano pamti i bezbrižno pjevuši. Ista pjesma je postavljena i pred kraj albuma, u takozvanom repriznom obliku, gdje je cijeli orkestar zamijenjen akustičnom gitarom pa je pjesma mnogo mirnija, ali rekao bih i upečatljivija. U svakom slučaju, obje su verzije vrlo zanimljive i pokazuju da ista pjesma u različitom aranžmanu može postati sasvim novo glazbeno iskustvo.

“Na čemu si ti?” je pomalo retropjesma na koju se bez problema baci čagica, a u njoj su vrlo upečatljivi synthovi, dok je odmah iza nje nešto mirnija “Logičan dan“, u kojoj je melodija složena oko klavirskih dionica.

Naslovna pjesma, “Na zapadu”, jedna je od najljepših, a zbog šarenih trubača, dobro uklopljenih gitara, Yayinog vokala potpomognutom smiksanim glasovima… Jednostavno neodoljivo! Vrlo slična situacija je i s pjesmom “Šmiramo”, koja je najlaganija na cijelom albumu, ali opet je upečatljiva kao niti jedna druga s njega.

Pred kraj se nalazi još nekoliko pop bisera poput “Kako je bilo bez tebe“, koja je vrlo prpošna i poletna s riječima “Tako je bilo bez tebe/trulo i prazno iz dana u dan/zauvijek glup/svijet je izgledao tad…” ili pjesme “Zajedno” koja je vrlo isprekidanog ritma i povremenih dionica sintisajzera.

Da li to želite ili ne, ovaj album će vam svakim preslušavanjem sve više ulaziti pod kožu jer su pjesme vrlo zarazne, makar se to možda ne osjeti nakon prvog preslušavanja. Laganije note koje prevladavaju na albumu znak su sazrijevanja Jinxa i pokazuju koliko su zapravo veliki bend, jer i u takvim formama su uspjeli složiti lako pamtljive i kvalitetne pjesme.

Trubači, sintizajzeri, orkestar, bubanj, gitare i još mnogo toga, vođeni prekrasnim vokalom i zaraznim melodijama pokazuje da i mi imamo proizvoid svjetske kvalitete. Vjerujem da bi Jinxi, da dolaze ih Britanije, bili jako uspješan europski proizvod, s milijunima prodanih albuma iza sebe, jer svakim novim izdanjem pomiču granice svoje glazbe pa je Hrvatska odavno postala premala za njih.

Prilikom recenziranja novog albuma benda Flyer, najavio sam još neka velika izdanja koja bi me mogla oduševiti do kraja godine, a jedno od njih bili su Jinxi, koji su to postigli sa svojim “Na zapadu”, dok se za Pipse još moram strpjeti do jeseni, makar njihov promo mnogo toga obećava. U svakom slučaju, “Na zapadu” je prestigao albume Flyera i Quassara, što pokazuje da je ove godine u nas izašlo nekoliko vrlo dobrih pop albuma.

Nadam se da nećemo morati opet čekati pet-šest godina do novog izdanja Jinxa, jer su oni neophodni našoj mlitavoj estradi, kojom trenutno dominiraju nimalo inovativni izvođači, mlateći lovu podilaženjem.

Par iznimaka, predvođenih Gibonnijem, Jinxima i sličnima, ukazuju da Europa nije daleko, da se može gledati prema ‘zapadu’, a ne samo prema ‘istoku’ i pjesmama zbog kojih se razbijaju čaše.