Utišajmo publiku dobrom glazbom

Sasko Kostov priznati je i poznati makedonski multiinstrumentalist koji je na tamošnjoj sceni već više od deset godina u kojima je dobio mnoge nagrade i izdao nekoliko cijenjenih albuma.

Zbog ovogodišnjeg albuma “Silent in the Crowd” Sasko je okupio bend nakon dugo, dugo vremena, a njega čine stari mu poznanici iz nekih drugih formacija. Bend sada ima ime Sasko Kostov & The Waiting Waits, iako je ‘šef’ učinio sve na ovom albumu.Budući da nisam imao prilike slušati ranije radove, moram priznati da sam tijekom prvog preslušavanja bio vrlo ugodno iznenađen što samo još jednom dokazuje koliko imamo dobru i raznovrsnu regionalnu scenu koja stasa bez imalo potpore medija, kao da nisu dobri i ‘naši’.

Album najčešće balansira u mekom elektronskom zvuku pomiješanom s jazz improvizacijama u klasičnim pop rock skladbama. Minus albumu mogu biti nešto slabije izraženi refreni zbog čega se na prvu ne može osjetiti što bi moglo postati eventualni hit, ali ukupno gledajući, album ima glavu i rep te svojom cjelovitošću osvaja slušatelja.

Ipak, “Blow The Fuse” ima energiju prodrmati radijski eter jer je pjesma složena u stilu ’80-ih. i bendova poput A-ha s jakim i izraženim utjecajem novijih bendova poput Interpola ili još bolje naših The Orange Strips. Ostatak albuma teži nešto zatvorenijim temama s kojima se može osjetiti sva radost Saskovog skladanja gdje se pazi sve do u najsitnijih detalja.

Album započinje zabavno i vrlo nabijeno elektronikom sa skladbom “North“, a već se sa sljedećom “Whisper” vidi da je u mladosti podosta slušao Depeche Mode. “Cigarettes” mnogo duguje bendovima poput Daft Punk i Kraftwerk, dok naslovna “Nothing To Stay” prvi put skreće ka popu s izraženom jazz melodijom. Do kraja nekoliko življih pjesama, ponajviše “Like My Dark (part I)“, podižu atmosferu u inače podosta tmurno obojanom albumu.

U cijelosti gledano, “Silent in the Crowd” zanimljiv je i dobar album koji se možda malo previše bavi sitnim detaljima i mračnijim tonovima zbog čega cijelo izdanje pati od nešto mučnije atmosfere, dok s druge strane nudi nekoliko vrlo lijepih i pitkih indie pop pjesama s kojima bi s lakoćom mogli doći do srca publike. Takav disbalans između mnogih žanrovskih odrednica fino je istopljen, ali da je više ‘veselijih’ pjesama, siguran sam da bi odjek albuma bio višestruko veći.