Uspješan nastavak mlade (ne samo) hrvatske glazbene lirike

    1452

    Bistro na rubu šume vol. 2

    Kompilacija

    Izdavač: DIY

    Žanr: Folk-Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Punčke – Petra Pan
    2. Ti – da ti želim dobra jutra
    3. The Marshmallow Notebooks – Summer
    4. Bitipatibi – Andrija
    5. Bebe na vole – Going Mad
    6. Žen – Šuma, mačka gospođa i prozor
    7. Kimiko – Monster
    8. Irena Žilić – Days of Innocence
    9. Marinada – Tko kaže A
    10. U pol 9 kod Sabe feat. Drvena Marija – Želim biti strejt

    Nastavak uspješnog projekta “Bistro na rubu šume” je koherentniji: nema šarmantne stilske razbarušenosti prvijenca, ali zato ima nit vodilju koje se uspješno drži relativnu većinu od čitavih 38 minuta.

    Na “Vol. 2” se može kušati akustični kantautorski bendovski pristup s manje ili više prstohvata psihodelije. Upravo tako, kantautorsko-bendovski zvuči kao oksimoron, no ovdje predstavljeni izvođači uzimaju najbolje i od direktnosti i ispovjednosti folka, i od bendovskog pristupa kakav imaju rock bendovi.

    Doduše, ne rokaju kao AC/DC, ali živahnošću, iskričavošću i smjelošću čine dobrodošlo osvježenje među posustalu glavnostrujašku i indijanersku glazbenu scenu. Glavno obilježje ove kompilacije je očita drčnost da se parira svojim stranim uzorima, bez obzira pjeva li se na južnoslavenskoj skupini jezika ili na engleskom i u tome se uspijeva na zavidnoj razini.

    Ludi dijamant blueser Bebe na vole, te nježniji Kimiko, Irena Žilić, makedonski Beograđani Ti te Marshmallow Notebooks blistaju sa svojim pjesmama. I ne, nisu oni buduće zvijezde regionalne muzike, oni su samo jako nadareni tipovi koji dugo, uporno i dobro rade to što vole i to ima svoju visoku umjetničku vrijednost. Pjesme Punčki, Bitipatibi, U pol 9 kod Sabe vrlo solidno prate prvu petorku, inače ambiciozne cure iz Žena su dobro počele pa se malo zanijele u ‘grooveu’, a jedino stilsko, a na žalost i kvalitativno iskliznuće je Marinada s pjesmom “Tko kaže A” koja u ovakvom kontekstu od obje kompilacije najslabije sjeda u uho te dodiruje onaj nivo koji se obično naziva ‘ova me stvar iritira’.

    Kompilacije raznih izvođača često nalikuju na kupus, još češće su neslušljive, a kad neka od kompilacija nije takva, onda je to za pohvalu. A kada ista ekipa dvaput pogodi s različitim bendovima, onda je to muzička vijest dana. Bistro na rubu šume je na rubu da postane nešto više od imena kompilacija.

    Muziku podržava