Ugodno putovanje chill-out zvukovima

    3110

    Claude Challe presents Emmanuelle – Private Collection

    Kompilacija

    Izdavač: Wagram / Dinaton

    Žanr: Elektronika

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. 7.M. – Jeremiah’ Days
    2. Natasja Vermeer & Laurent Dury – Emmanuelle
    3. Laurent Dury – Aqua
    4. Sherazade – Mon Palais De Solitude
    5. Rhythm & Sound W/Corner Campbell – King In My Empire (King Version)
    6. Mondomo – Penso Ascoltando
    7. Afterlife – Breather 2000 (Arithunda Mix)
    8. Natasja Vermeer – Fairy Dust
    9. Delerium – Forgotten Worlds
    10. Ohm-G – Indian Samba
    11. Louie Vega – Jungle Fever
    12. Hi Perspective feat. Lady Gatica – Adios Nonino (Electronic Mix)
    13. Chumbera – Melissa
    14. Miguel Migs feat. Leedia – Mi Destino

    Ponovo pišem još jednu recenziju soundtracka filma kojeg nisam gledao. Sad će se većina vas zaprepastiti, jer “Emmanuelle” spada (po nekima) u kultne filmove. No nećemo mi ovdje pričati o filmu, već o njegovom soundtracku. Dakle krenimo redom. Kompilaciju potpisuje Claude Challe, čoviek koji je svoju reputaciju selektora glazbe izgradio na mnogo brojnim kompilacijama izdanim na Wagramu, točnije na njegovoj podetiketi Chall’OMusic.

    Bilo bi besmisleno nabrajati sve što je napravio tako da ću samo navesti jedno izdanje koje je po meni vrlo dobro odradio – “Claude Challe & Friends – Je Nous Aime – Remixes”. Kompilacija se sastoji od house remixa “Je Nous Aime” kompilacije dok najviše pažnje privlači pjesma “Carmenita Lounging (opera house mix)” u kojoj je napravio ne svakidašnji spoj housea i opere.

    No, mi ipak ovdje pričamo o jednoj drugoj kompilaciji pa prihvatimo se posla onda. Kompilaciju otvara ambient pjesma “Jeremiah Days“, koju potpisuje 7.M.. Pjesma je sastavljena od laganog piana, tihog samplea koji se vrti u pozadini i daje pjesmi dubinu, tu je i ženski vokal koji pjevanjem isključivo tonova (dakle bez riječi) popunjava prazninu nastalu od nedostatka mid-tonesa.

    Muziku podržava

    Lagani uvod i još laganiji i jednostavniji mix i već smo na drugoj pjesmi Natasje Vermeer i Laurent Duryja – “Emmanuelle”, koji je uostalom obilježio ovu kompilaciju. U principu sve zvuči isto, jedino je dodan prilično jednostavan bass-line kao i udaraljke što nije posebno promjenilo pjesmu i njen zaljubljeni ton. Još jedan novitet se pojavljuje na sredini pjesme i to u vidu trubača koji dodaje pjesmi ugođaj prave francuske šansone. Treću pjesmu potpisuje isključivo Laurent Dury i nazvana je “Aqua“. U njoj ovaj glazbenik koristi sample kojeg provlači kroz efekte i tako stvara zvuk dosta sličan valovima. Vokal prisutan na ovoj pjesmi me ispočetka podsjetio na Enigmu, no kako se pjesma razvijala shvatio sam da me više podsjeća na legendarnog Jose Padillu. Također uz trubu, ovdje je od instrumenata prisutna i gitrara koja stvara sneni ugođaj u kojem se nalazite kad ljeti slušate chill-out u nekom od kafića na moru.

    Pjesma “Mon Palais De Solitude” koju je napisala Sherazada ponovo uvodi žičane instrumente u kompilaciju, ali ovoga puta u malo bržoj verziji s bassom koji je na ‘echo’ efektu na početku pjesme, što daje podlozi pjesme daje zvuk sličan ‘dub’ zvuku na početku, a kasnije se bass izvlači iz ‘echo’ efekta i nastavlja u normalnom tonalitetu prikladnom chill-outu, dok ženski vokal u ovoj pjesmi podsjeća na ‘asian’ chill-out zvukove koje smo mogli već slušati na Challovim kompilacijama. Na ovoj pjesmi Challe također uvodi po prvi put rogove, ali u prilično tihom izdanju što nas vodi do sljedeće pjesme koju potpisuju Rythm & Sound zajedno s Corner Campbellom i koja se zove “King In My Empire (King Version)“. Ovdje je riječ o čistom ‘dub’ zvuku i ovo je pjesma u kojoj se svi elementi iz prijašnjih pjesama spajaju u jednu cijelinu. Vokal na pjesmi daje Corner Campbell i mogu slobodno reći da je ovo najbolja dub pjesma koju sam čuo u zadnje vrijeme. Kombinacijom ‘laid-back duba’ i Campbellovog pjevanja uspjeli su napraviti uistinu unikatni zvuk koji je jedan od dobitnih elemenata na ovoj kompilaciji.

    Mondomova pjesma “Ascoltando” me ispočetka podsjetila na kombinaciju Mobyjevih zvukova i Massive Attacka na pjesmi “Hymn Of The Big Wheel”. No kako se pjesma razvijala shvatio sam da je dosta elemenata uzeto od ovih autora, kao i Jose Paddile tako da je za opis ove pjesme dovoljno reći samo ovo. Afterlife pjesmom “Breather 2000 (arithunda mix)” ponovo odlaze u ‘dub’ no ovoga puta je riječ o glazbi koja više podsjeća na Thievery Corporation nego na neke ‘klasičnije’ izvođače. ‘Echo’ efekti, tihe konge, zvuk flaute – sve su to elementi koji krase podlogu ove pjesme, no ono što dolazi pogotovo do izražaja je odlično pjevanje njihove vokalistice koja je uz klasično pjevanje demonstrirala i poznavnje jazz pjevanja što se odlično uklopilo u podlogu ove pjesme.

    Na osmom mjestu se ponovo našla Natasja Vermeer, no ovoga puta u solo verziji – “Fairy Dust“. Pjesma malo bržeg tempa u kojoj se prvi put na kompilaciji pojavljuje ‘house-pumpin” bass-line kao i njemu sukladne udaraljke, a sve je to upotpunjeno njenim odličnim vokalom koji u maniri pravog house vokala glas koristi kao podlogu ritmu. Naravno, čitava pjesma je napravljena u chill-out atmosferi tako da njena brzina ne prelazi 120 bpm, ali i kao sve pjesme ovoga glazbenog žanra dobiva na žestini ukoliko se ubrza. Delirium kolektiv je zastupljen na kompilaciji s “Forgotten Woods” koju sačinjavaju brze ‘downtempo’ udaraljke kao i kombinacija muško-ženskih koralnih vokala. Ohm-G nam je demonstrirao svoje umjeće spajanja sambe i indijske glazbe u “Indian Samba“. Pjesmu otvaraju dvije solo gitare kojima se kasnije pridružuju vokali pjevani na indijski tradicionalan način koji je opet prilagođen modernijem zvuku sambe. Velikan latin-housea Louie Vega zastupljen je s “Jungle Fever”, koja koristi breakbeat podlogu i simpatični solo na gitari koji se kasnije u pjesmi upotpunjuje zvukovima trube što ovu pjesmu čini vrlo zanimljivom. Pjesma koja zatvara cijelu kompilaciju je “Mi Destino” koju potpisuje još jedan velikan ‘latin-house’ zvuka Miguel Migs koji je na ovoj pjesmi surađivao s Leediom. Pjesma je prilično ‘downtempo’ karaktera što i nije tako uobičajno kod ovog glazbenika.

    I što reći na kraju? Claude Challe nas je na ovoj kompilaciji proveo kroz široki spektar glazbenih žanrova i sve je to ukompinirao neprimjetnim mixingom kojeg možete primjetiti tek nakon 5-6 slušanja CD-a. Moje mišljenje je da je tijekom rada (vjerojatno i tijekom života) na ovoj kompilaciji Challe puno slušao već spomenutog Jose Paddilu jer stilski kompilacija sliči na Paddilinu “Cafe del Mar” seriju. To u ovom slučaju nije ispalo toliko loše s obzirom da je Challe u sve to unio dosta svog osobnog stila i dosta je poradio na predstavljanju pojednih elemenata pjesama tako što je birao pjesme koje instrumentalno (govorim o samim instrumentima kao i o melodiji) sliče jedna drugoj i u kojima se na trenutak pojavljuje element (ili elementi) koji će se pojaviti u sljedećoj pjesmi ili koji se već pojavio u nekoj predhodnoj pjesmi. U svakom slučaju ovo je vrlo dobro izdanje koje bi trebao poslušati svaki ljubitelj ‘chill-out’ zvuka!

    Muziku podržava