Nova Tunes 10
Izdavač: Wagram / Dinaton
Žanr: Elektronika
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Dolaskom jeseni stigla su nam i nova izdanja iz Wagrama. Prvo takvo izdanje je Nova Tunes i to izdanje koje se nalazi na rednom broju 10 i koje nas upoznaje s novitetima na francuskoj sceni u zadnjih godinu dana. Spektar glazbenih smjerova koje pokriva ova kompilacija je vrlo širok i vjerujem da je napravljena da zadovolji svačiji ukus, ali pogotovo ukus francuske publike kod kojih su ove kompilacije iznimno popularne.
Dosadašnje Wagramove kompliacije koje sam mogao čuti su varirale svojom kvalitetom, što mi baš i ne odgovara s obzirom da nikada ne možete biti sigurni da li kupujete nešto kvalitetno ili ne, a i sumnjam da itko želi riskirati kupujući nešto za što nije siguran jeli dobro. Nažalost, ova kompilacija ima svega par svijetlih točaka na CD-u i mislim da je više usmjerena ljudima koji vole gledati kišu kako pada i slušati nešto što ih neće smetati u tome. To naravno ne znači da CD nema svoje dobre točke.
Zahvaljujući širokom opusu glazbenih smjerova koje pokriva tu se uz depresivne pop-chillout zvukove našlo i nešto dobrog jazza, hip-hopa i chillouta. Naravno, kao i s večinom Wagramovih kompilacija i na ovoj je zvuk baziran na chillout soundu, koji je kako svi znamo vrlo ‘škakljivo’ područje u kojem je tanka linija između hita i potpunog promašaja. No vratimo se na sami sadržaj CD-a.
Uvodna pjesma “Tu M’intrigues” od General Electrics je zbilja kvalitetno napravljena fuzija jazza i chillouta, koja je malo brža od večine pjesama na ovoj kompilaciji te za razliku od večine nije pisana u molu, tako da nema taj dominantni tužni prizvuk koji prevladava ovom kompilacijom. Već sljedeća pjesma (Slown Train – “In The Black Of Night”) predstavlja taj mol i tako nas polako uljuškuje u san. U pjesmi je prisutan lagani reggae ritam, ali to nije bilo dovoljno da me zainteresira za pjesmu koja više zvuči kao srcedrapajuća pjesmica, nego kao konkretno muzičko djelo.
Osobno ne volim pjesme koje ne mogu pružiti određenu sviračku inovativnost ili stil i tako me zaintrigirati i natjerati da je poslušam no to je, po mom mišljenju, izostalo na večini ovdje prisutnih pjesama. Žao mi je što kvaliteta ovih izdanja varira od izdanja od izdanja i da se unutar određene serije ne može kontinuirano računati na kvalitetu već da se događaju ovakve stvari.
Od izvođača koje bi izdvojio na ovoj komplicaiji tu su General Electrics,Jamie Cullum (“Frontin'”), The Limp Twins (“Another Day In The Life Of Mr. Jones”) i Nouvelle Vague (“Guns Of Brixton”). Što se tiče ostalih pjesama, ne bih htio posebno odvajati ništa, već ostavljam na vama da poslušate ovo izdanje ukoliko želite i da sami odlučite. Možda se vama svidi više nego meni.
