Ekscentrično putovanje na krilima Buddhe

U ovoj recenziji se neću puno baviti prošlosti “Buddha Bar” kompilacije jer je kolega Đurkinjak to odlično odradio u svojoj recenziji

prijašnjeg izdanja ove kompilacije. Svi zaljubljenici u zvukove Istoka dolaze na svoje – došao je novi “Buddha Bar”! Kao što je u zadnje vrijeme to postao običaj, “Buddha Bar VII by Ravin & David Visan” nam dolazi na 2 CD-a, tako da ćemo se u prvom dijelu recenzije baviti s prvim CD-om – “Sarod“, koji je više baziran na lounge zvuku.

Prva pjesma koju ću spomenuti je “Breathe” koju izvode Bliss. Ono što je zanimljivo kod ove ‘downtempo’ (ovdje naziv downtempo stoji isključivo kao opis tempa, ne kao glazbeni stil) trip-hop pjesme je način na koji su spojili tipičan trip-hop zvuk s nesvakidašnjim instrumentima poput usne harmonike i stilovima poput duba što posebno postaje eminentno kroz lagani ‘echo efekt’ kroz koji provlaše sampleove, kao i tipični dub prijelaz na bubnjevima koji koriste na kraju pojedinih dijelova pjesme. Vokal u pjesmi je također na trenutke pod ‘echo’ efektom, što njenom ‘mol’ tonu daje posebnu dimenziju. Ono što me pogotovo iznenadilo kod ove pjesme je sličnost koju pjesma ima s glazbom koju izvode Massive Attack, i to što pjesma, iako vidno inspirirana Massive Attackom, zvuči doista originalno.

“Huong Vietnam” je pjesma koja nam dolazi iz radionice My Phuong Nguyen & Thierry Davida. U ovoj pjesmi prvi puta dolaze do izražaja zvukovi Istoka i to iz dalekog Vijetnama, što je pogotovo primjetno u melodiji pjesme. Kombinacijom tradicionalnih vijetnamskih instrumenata i lounge zvuka My Phuong Nguyen & Thierry David su stvorili jedinstvenu elegiju koja se inače dugo zadržala u playlisti poznatih velikana lounge glazbe Thievery Corporationa. Vokal u pjesmi me bojom glasa podsjeća na Bjork, pogotovo na refrenu kad se stopi s vijetnamskim žičanim instrumentom i back-vokalima; dok me stilom pjevanja podsjeća više na japanski način pjevanja, kojeg je predstavio Osamu Kitajima na svom albumu “Beyond The Circle”, nego na tradicionalni vijetnamski način pjevanja.

Bitnu instrumentalnu razliku u kompilaciju unosi Riccardo Eberspacher sa svojom pjesmom “Light Signs”, uvodeći po prvi puta u kompilaciju gitaru, kao i orkestar+opernu pjevačicu, što mi zvuči neosporno europski i zbilja ne shvćčam svrhu ove pjesme na ovoj kompilaciji koja je zamišljena kao kompilacija istočnjačke chill-out glazbe. Zato mi Al-Pha-X sa “An Indian Summer” vraća vjeru u Buddha Bar! Otvarajući pjesmu zvukovima table, a kasnije dodavajući zvukove sitara i gitare te primjenujući mantre tabli na beatu, Al-Pha-X je od naizgled obične podloge stvorio zaista impresivnu skladbu. Vokalistica koja se pojavljuje u pjesmi u maniri pravih indijskih raga ispunjava ono malo prostora što je ostalo u podlozi i time gradi i doprinosi pjesmi na vrlo osebujan način.

Na ovoj kompilaciji se ponovo susrećemo s Afterlifeom (s kojima smo se mogli sresti na velikom broju “Cafe del Mar” kompilacija, kao i na remixu soundtracka filma “Emmanuelle”), točnije s remixom njihove pjesme “Take Me Inside” na kojoj surađuju s Danniii Minogue, a čiji remix pak potpisuje Christope Goze. Nažalost, nisam bio u prilici čuti original pjesme, no remix je sam po sebi impresivan. Provodeći Dannii vokal kroz efekte, Christope nas dovodi do početka beata pjesme, koji je u maniri pravog loungea razrađen u leženom, ali opet inteligentnom maniru. Sama tema pjesme malo podsjeća na istočnjačke glazbene stilove, tako da moram primjetiti da je jedina dodirna točka ove i prijašnjih pjesama lounge beat.

Nastavak sljedi s Ustad Sultan Khanom i “Aja Maji”, točnije remixom koji je napravio Joe Claussell i koji je taj remix nazvao “Sacred Rhythm Version”, a vodi nas na putovanje Bliskim Istokom, upoznavajući nas upočetku s temom pjesme kroz ‘učenje’ hodže. No kad počne beat i pjesma se razradi postaju eminentni glazbeni uzori Claussella, a koji su zapravo State Of Bengal i Thievery Corporation. Beat same pjesme me neupitno podsjeća na ranije radove Corporationa, koji zapanjujuće sliči pjesmi “Until The Morning” s njihovog predzadnjeg albuma, dok me sami vokal i aranžman sampleova podjeća na pjesmu “Tana, Tani” od Bengala. Slučajnost ili ne, sličnost je toliko očigledna da ne smije biti zanemarena.

Bigteteny’s Finest je sa “Lovasok A Szakadek Fele” ipak otišao malo dalje. Koristeći zbor vokalistica, točnije samo jedan segment njihovog pjevanja, izgradio je sample oko kojeg je podigao pjesmu nadalje nastavljajući s violinama i oboama koje je popratio interesantnim beatom, no uvijek se vračajući na zbor. U sredini je prisutan jako zanimljiv segment u kojem se pojavljuje isključivo jedan ženski vokal koji pjeva iste tonove kao i zbor, samo što ga ovoga puta Bigtetney schracha i time diže samu dinamiku pjesme.

Na drugom, “Sarangi” CD-u se nalaze uglavno razne uptempo pjesme, dok je ritam baziran na klupskim ritmovima. Prva od tih pjesama je King Britta “Uzoamaka” kojeg ste mogli slušati u Aquariusu 29.01. u sklopu Kontrapunkt programa. King Britt ovdje surađuje s Oba Funke koja je poznata u svijetu klupske glazbe kao vrsna vokalistica. Razrađujući afrički ritam kao i afričke plemenske pjesme, Britt gradi snažnu pjesmu čiji ritam upotpunjuje recitiranje Obe Funke. Ritam je prilagođen klupskom 4by4 ritmu uz dodatak ‘fancy’ samplea kojeg većina producenata klupske glazbe koristi da bi podigla publiku, a čije mi je prisustvo ovdje potpuno besmisleno.

Sljedeću pjesmu koju ćemo spomenuti potpisuju Phatjak i DJ Hamoodi, a dolazi pod imenom “Ritmo Caliente”. Ovdje je već očigledan pomak iz afro-housea prema čistom house ritmu. Razrađujući prvu ‘dizalicu’ Phatjak i DJ Hamodi nam otkrivaju da je njihova namjera napraviti latin-house pjesmu čija mi prisutnost na ovom izdanju ponovo uopće nije jasna. Harem se ipak malo više potrudio i svoju pjesmu približio Istoku, no to je napravio na taj način da je spojio techno i indijske rage, što mi u najmanju ruku zvuči kao turbo folk. Možda je ovaj zvuk inovativan i zanimljiv zapadnjacima, no kod nas spoj žviždaljki, techna i ‘folka’ zvuči presmješno. Obraz ovom djelu CD-a pokušavaju spašavati Mo’Horizons sa “Drum’n Boogaloo“, no čak ni vrsni drum’n’bass koji rade Mo’Horizons se ne uklapa koncepcijski u kompilaciju jer mi nitko ne može prodavati latin zvuk kao zvuk Istoka.

Mambayaga Project (Shantel i Mahala Rai Banda) i “Clockwork” čine spoj impresivnih perkusija i ciganske glazbe i time čine jedan od unikata koji imaju veze s Istokom na ovom djelu kompilacije. Odmah će vas osvojiti njihova jednostavnost i radost s kojom rade na glazbi. No zato Tito Rodriguez s pjesmom “Mama Guela” ponovo stvara jedan veliki upitnik iznad moje glave. Pjesma koja je direktno povezana s kubanskom glazbom zbilja ne spada u koncepciju ove kompilacije.

Iako je stilski odlutala, nemojte misliti da je ova “Buddha Bar” kompilacija promašen slučaj. Siguran sam da će svima koji imaju raznolik ukus naći na ovoj kompilaciji nešto za sebe. Prvom dijelu kompilacije bi dao peticu, no drugi dio kompilacije mi je uletio kao totalna nepoznanica. Sve mogu prihvatiti, no stvari poput Haremove “Meduse” su zbilja nepotrebne. Rezultat svega toga ste pročitali na vrhu teksta, u dijelu s ocjenom. Koliko god cijenio “Buddha Bar” i eklektiku i raritet koji oni predstavljaju, kao i prvi CD ove izuzetne kompilacije (a moram priznati da će mi neke pjesme s prvog CD-a ostati dugo u playlisti) ipak ne mogu ravnodušno preći preko svega što sam morao čuti na ovom CD-u.