Thrash za kratko pamćenje

Niti ime benda, a niti albuma, ne otkriva previše vjerodostojno što se to ovdje skriva. Naime, debitantski album ovog norveškog benda, koji je inspiraciju za ime našao u Turbonegrovoj pjesmi “Drenched In Blood”, nema nikakve šanse da poput tsunamija protutnji metalnom scenom, a niti se predstavio u stilu na kojeg sugerira njegov vrlo konkretan naslov.

Iako bi se po naslovnici, koju je radio Alex Horley Orlandelli, prije možda moglo zaključiti da se radi o kakvom power/speed metal albumu, a po naslovu o nekim novim thrash nadama, ipak je muzika Blood Tsunamia mikstura klasičnog thrasha, te melodic death, heavy i black metala.

Priznajem, najviše ima elemenata thrasha, pa otuda i logično da je izbor za njegov naziv pao upravo na thrash metal. Jer, malo bi čudno izgledalo i zvučalo da su se u njegovu nazivu iskoristili nazivi svih stilova koje sam iznio.

Definitivno najjači segment kompletnog materijala su gitaristički riffovi i solistički dijelovi, vrlo slični Kreatoru, te vokalne izvedbe (Pete Evil), koje, iako u najvećem dijelu čiste thrasherske, na dosta mjesta moduliraju u deatherske, pa čak i u blackerski screaming. Istina, ovo zadnje nešto nešto rijeđe, a da black utjecaj ne prođe baš nezapažen, ili samo povremeno izražen kroz pjevanja, pobrinuo se bubnjar Faust, što ne treba nimalo čuditi da je tome tako. Ipak je on bivši član Emperora.

Kao što sam naveo, thrash je dominantan u svim pjesmama i ritam im je rađen po uzoru na bendove osamdesetih, mada, niti preostale spomenute stilske ispomoći nisu nezamjetne. U tom je smjeru rađena i produkcija, koja je onako, između dobre i vrlo dobre, a za bolju (pr)ocjenu kriva je djelomična podprodukcija, čujna najviše u vokalnim izvedbama.

Doduše, ne svugdje, već samo na momente, kao što je to slučaj u kompoziciji “Infernal Final Carnage“, gdje ne strše iz kompletnog opusa songova kako bi se očekivalo i ne prate kvalitetno super snažne gitare.

Najbolja, ujedno i najuniverzalnija pjesma, koja miksa sve spomenute subžanrove je “Evil Unleashed“, a obrazac po kojem radi Kreator najviše je korišten u “Let Blood Rain“, kojoj su pridodani i death/black elementi. Naslov koji se apsolutno izdiže, prije raznolikošću, nešto manje kvalitetom, desetominutni je, tipični srednje ritmički heavy metal instrumental “Godbeater“.

Nekoliko puta spomenuta snaga i visoka naelektriziranost jedne su od bitnijih karakteristika ovog, ipak solidnog albuma, kojem ćemo u finalnoj ocjeni malo progledati kroz prste. Ipak se radi o prvom pokušaju, kojem ćemo priznati sve dobre strane, kojih ima nešto više, a na neke lošije malo zažmiriti. Ali, tako će biti samo ovaj puta.

S obzirom da je kapacitet obećavajući, u drugom će se pokušaju ipak morati više potruditi.