Kraljevstvo skoro pa ničega

U odnosu na prošli album “Welcome to the Battlefield”, kojeg im je 2004. godine objavio Metal Blade, Šveđani In Battle na novom albumu za novog izdavača nisu pokazali nikakav napredak. Odnosno, nisu ništa (novo) naučili. I dalje je to relativno nedefinirana, prožvakana, preglasna, dosadna muzika, koja se vrti u krug bez nekog posebnog, unaprijed definiranog cilja.

Jednolični, nezanimljivi, milijardama puta čuti death/thrash metal s nekim, i to manjim, ‘uplivima’ blacka, prezentiranim uglavnom kroz vokalne sekcije i dijelove distorziranijih i prozirnijih gitara.

Kao i u sličnim slučajevima, thrasherske karakteristike prepoznaju se najbolje kroz gitarističke riffove, dok su growl/guturalni vokali i blastbeating dijelovi ti koji materijalu daju deatherske osobine. A upravo je sound bubnjeva najveći problem, jer oni su doslovce upropastili ionako ne previše dobar materijal.

Naime, osim u nekim mirnijim dijelovima, bubnjevi su toliko snažni, nametljivi, da u svakom momentu kada se pojave, a takvih ima puno, jednostavno ‘pometu’ sve pred sobom. I to u negativnom kontekstu, jer oni uvijek sebično preuzimaju glavnu riječ.

Album je sniman na tri različita mjesta pa je u skladu s time nazočan i problem dosta neuravnotežene produkcije. Naime, na odvojenim su mjestima snimani bubnjevi, pa gitare i basevi te vokali, a takvo što se naprosto osjeća.

Kao da je sve to voda donijela pa nije dobro sklopljeno. Stvar je donekle, ali doista donekle, spasio Erik Rutan (Morbid Angel), koji je radio miks i mastering. Jednostavnosti i prozirnosti gitarističkih riffova teško se nazire kraj, vokali su većinom nezanimljivi, a kada se razgoropade, onda postanu prenametljivi. A o napornosti i nesrazmjeru bubnjeva naspram ostalog već je iznesen sud.

Iz seta uglavnom prozirnih i predvidljivih pjesama najzanimljivijima se čine “The Curse“, stvar s najviše utjecaja švedskog old schoola, te “Terrorkings“, koja ima najljepše thrash riffove i solaže, iznenađujuće skladne bubnjeve, ali i jednu lošu stvar – loše, prenapadne vokale.

Jednostavno, ovaj album nije ništa posebno i u sebi ne sadrži baš ništa radi čega bi ga se trebalo posebno istaknuti. Ipak, ima ljudi koje ovakvi omjeri privlače pa sigurno neće propustiti priliku da ga nabave i dožive na način drukčiji od ovog ovdje.