Isprazni rockerski death

    861

    Entombed

    Serpent Saints - The Ten Amendments

    Datum izdanja: 25.07.2007.

    Izdavač: Candlelight / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Serpent Saints
    2. Masters of Death
    3. Thy Kingdom Koma
    4. Amok
    5. Warfare Plague Famine Death
    6. In The Blood
    7. The Dead, The Dying and The Dying To Be Dead
    8. Ministry
    9. When in Sodom
    10. The Ten Coimandments

    Oni koji su, sukladno nekim najavama, očekivali u ovom materijalu dobiti nešto nalik na najranije albume kultnog švedskog death metal benda Entombed, recimo u stilu “Clandestine” (1991.) ili “Wolverine Blues” (1993.), ponovno će ostati razočarani.

    Kreativni pad, koji je započeo krajem devedesetih, a kulminirao albumima “Morning Star” (2001.) i “Inferno” (2003.), niti na novom studijskom albumu nije doživio pozitivni pomak. Pokušala se, istina, napraviti neka progresivnija varijanta švedskog ‘old-school’ deatha, no rezultat koji je taj pokušaj polučio jedva da je prolazan.

    Česti spori, gotovo pa tromi ritmovi – u kombinaciji sa srednjim i umjereno brzim – pa povremeno preglasno i nekoordinirano bubnjanje, gitarističke kretnje između death/heavy, čak i rock izvedbi, ne uklapaju se baš previše u priču oko povratka korijenima.

    Stvar nisu spasile niti povremeno influentirane akustike, kao i vokalne modulacije u pravcu blacka, no ipak su malo pridonijele na univerzalnosti. A vjerojatno najbolji dio albuma duboki su vokali (Lars Göran Petrov), usporedivi s Jan – Chrisovim iz Gorefesta, i u njima se možda treba tražiti ‘izvor’ za priču o povratku u najbolje razdoblje.

    Muziku podržava

    A kad već spominjemo Gorefest, palo mi je na um da bi se ovaj album mogao dijelom usporediti s njihovim povratničkim “La Muerte”, kojeg su opisivali kao death ‘n’ rockersko ostvarenje. Takve procjene temeljim na laganijim, ‘rockerskijim’ idejama pretočenim kroz umjerenije, melodičnije ritmove i ‘prljavije’ gitare, čak nalik i na Motorhead.

    Koje se možda najbolje osjećaju u pjesmi “When in Sodom“, ali niti one u “Serpent Saints” nisu daleko od takvih prosudbi. Ima ovaj album i dosta dramaturgije, prvenstveno u odjavnoj pjesmi “The Ten Commandments“, no malo, premalo čak.

    Usprkos tim odmacima, ovaj je album dosta monoton, predvidljiv i ne previše zanimljiv. Barem sam ga ja takvim doživio. A za stjecanje potpunijih dojmova, više od čitanja ove recenzije preporučam njegovo preslušavanje.

    Muziku podržava