Gori od najgoreg

Izgleda da je iz death metala definitivno izvučeno sve što se moglo pa i nije moglo. I to ne u novije vrijeme, već odavno, kada su legende ovog subžanra formirale njegov originalni sound i usput pokupile sve originalne ideje.

Tako da ništa previše pametnoga za izmisliti nije preostalo niti skupini Illogicist, koja dolazi iz sjevernotalijanskog grada Aosta, za kojeg, moram priznati, nikad nisam čuo. Sami sebe u promotivnom materijalu opisuju kao progresivno tehnički death metal bend, a ja bih još dodao s elementima thrasha (prepoznatljivi gitaristički riffovi) i grinda (vrišteće-rigajući vokali).

Isto tako ima nešto sramežljivih solaža, dosta blastbeatinga i mješovitih vokala, i to uglavnom dubokih i još dubljih. Što se tiče brzinskih omjera, on se unutar konstrukcije pjesama uglavnom kreće sporije, mada ima i bržih dijelova.

Od bendova koji su mi pali na um pri preslušavanju ovog materijala prvi su bili Šveđani Anata, s kojima Illogicist ima dodirnih točaka, s time da su Skandinavci ipak dosta bolji. Izbor bilo koje pojedinačne pjesme je ili totalni promašaj ili tek djelomični pogodak, zavisi s koje se strane gleda na njih.

S time da mislim da nijedna od njih osam nema prevelike adute da se više puta sluša i pamti. Pa čak ako se u tome okušavaju i gorljiviji deatheri. Ovo je album za death kolekciju, ako se baš mora. A ako se može izbjeći, ni u kom slučaju nije pogreška.