Povratak u zlatno doba thrasha

    1301

    Onslaught

    Killing Peace

    Datum izdanja: 05.03.2007.

    Izdavač: Candlelight / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Burn
    2. Killing Peace
    3. Destroyer Of Worlds
    4. Pain
    5. A Prayer For The Dead
    6. Tested To Destruction
    7. Twisted Jesus
    8. Planting Seeds Of Hate
    9. Shock ‘n’ Awe

    Hrpetini bendova koji su se nakon dugotrajnog izbivanja vratili na scenu, pridružili su se i engleski thrasheri Onslaught. Formirali su se 1983. godine u Bristolu, objavili tri studijska albuma i 1991. godine se raspali. Iako su se pojavili u trenucima kada se thrash metal profilirao i postajao ozbiljan pravac, te bio jedina ozbiljna ‘prijetnja’ true heavyju, nekako se nisu uspjeli nametnuti u potpunosti. Ili barem ne kao neke njihove stilske kolege, kao što su npr. Kreator, Slayer ili Megadeth..

    Što naravno ne znači da nisu imali dobrih i svijetlih trenutaka, te svoju bazu fanova, u tim, za thrash metal najboljim vremenima. Ali, očito im je nedostajao kontinuitet u kvaliteti, čemu se dobrim dijelom može “zahvaliti” i stalnim promjenama članova, pa ih je tako u tih osam godina kroz Onslaught prošlo čak trinaest, što nikako ni u kom slučaju ne ide u prilog pozitivnoj varijanti gornjih karakteristika.

    Četrnaest godina nakon raspada, Onslaught se reformirao u postavi gitarista Nige Rockett i bubnjar Steve Grice, inače originalni članovi, zatim Sy Keeler, pjevač iz sredine osamdesetih, pa basist James Hinder, koji je bio u bendu kad se raspao, a jedino novo ime je gitarista Allan Jordan.

    Razlozi njihova povratka, barem onog pod imenom ovog benda, uopće me ne zanimaju, mada vjerujem da su slični kao i kod većine, pa ih ajmo doživljavati kao skupinu nostalgičara koja se zaželjela snimanja i sviranja, i to u vremenima kad se thrash metal opet doživljava vrlo ozbiljno.

    Muziku podržava

    Kako se radi o bendu za kojeg je, pretpostavljam, vrlo mali broj mlađih metalaca uopće čuo, a vrlo veliki broj starih na njih polako zaboravio, osjetio sam potrebu za podužim uvodom, u kojem sam namjerno iznio neke podatke iz kojih se može pretpostaviti što se može čuti na njegovom novom albumu.

    A to je nostalgični thrash metal, meni dosta sličan Kreatoru, što znači da ima dosta melodija (“Planting Seeds Of Hate“), a zahvaljujući brojnim ‘killing’ gitarističkim riffovima, ubrzavajućim ritmovima te na momente brutalnijem pjevanju, povezivanje sa Slayerom također ima određenog smisla. Dakle, sve je jasno – čisti, iako ne originalni, thrash metal, sa supersnažnim uporištem u osamdesetima. To je ono najbitnije što treba istaknuti i što nudi ovaj album.

    I to kroz devet pjesama posloženih tako da traju prihvatljive četrdeset i četiri minute, a među njima ja sam se najbolje prilagodio nešto odmjerenijoj “Prayer For The Dead“, te ultrabrzoj “Twisted Jesus“, koja na momente ipak zna popustiti u snazi i brzini, ali ne i u čvrstini. Dodatni plus ovom materijalu je i, da je tako nazvem, klasična thrash produkcija, koja nije dozvolila liniji grafikona da varira. A kako i bi, kad se za nju brinuo Andy Sneap, kojem su iskustva s Megadethom i Exodusom najbolje preporuke.

    A kad smo kod preporuka, njih, barem tako mislim, možda i ne bi trebalo posebno isticati. Sve je napisano iznad, pa se prema ovog albumu tako i treba prilaziti. Ipak recimo – obožavatelji obvezno, ‘true’ thrasheri poželjno, a ‘modernisti’ oprezno.

    Muziku podržava