The Miceks: Generacija stripova na hladnoj pivi

“Alen Kraljić je odrastao i diplomirao na ulici. On je lukavi igrač iz pozadine, ne istrčava na čistinu bez pravog razloga i strpljivo čeka svoj trenutak”, riječi su prerano preminulog Ante Perkovića koji je još prije 20 godina upravo tako opisao u to doba gitarista sastava Pips, Chips & Videoclips, a sada glavnog autora u sastavu The Miceks. Perkovićeva knjiga o Pipsima reizdana je nedavno, a i Alen Kraljić je nedavno dobio priliku da se sa svojim novim sastavom prvi put na ovako obiman način predstavi kao glavni autor tekstova i muzike.

Albumom “Ljubav, voda i sloboda” dominiraju teme odraslog zagrebačkog kvartovskog dečka – rock’n’roll, reference iz popularne kulture i stripova, indijanske reference, težnja za ljubavlju i nalaženjem svrhe i nalaženjem svog mjesta pod suncem i nisu najoriginalnije teme na svijetu, ali Kraljić i pogotovo pjevač Bruno Javor iznose nadahnuto i proživljeno. Valja spomenuti i ostale u bendu jer je, unatoč Kraljićevoj medijskoj eksponiranosti, album iznio kompletan sastav, kojeg osim Kraljića i Javora čine gitarist Bruno Žabek, basist/klavijaturist Miro Tabak i bubnjar Benjamin Mjeržva Ze. Kraljiću je u produkciji pomogao nadareni i svestrani Ante Prgin Surka, čime se može zaključiti da su Miceksi ostvarili dobitnu kombinaciju i, da parafraziram Perkovića, Kraljić je dočekao svoj trenutak.

Album je gotovo samoobjašnjiv, prvi singl zove se “Jesus, Stonesi i Ramonesi” i donosi staru dobru rockersku galamu. Kraljić zna ubosti i dobru baladu, što se pogotovo odnosi na “Volim kada si tu” koja će oduševiti sve poštovatelje Stonesa, a i zna se tko je svirao gitaru u Pipsima. Bend sigurno nije najinovativniji ni u Zapruđu, a kamoli u Zagrebu, ali pjesme su odsvirane i otpjevane kao da im je to zadnja svirka u životu, Kraljićev gitaristički rad se prepoznaje na kilometre, a album će slaviti “generacija stripova na hladnoj pivi” (citat Zorana Predina), ona koja poznaje svijet prije doba interneta – tako bar kaže Kraljićev pjesmopisački metajezik. Kako će zvučati mlađoj generaciji – ostaje da vidimo, hoće li milenijalci u Kraljiću i njegovoj maloj četi vidjeti anakroni ostatak povijesti ili pak simpatičnog kvartovskog čiču koji se ne da odvojiti od svojih snova.

Osobno, uz inicijalno pružanje otpora (neke mi se pjesme ipak čine preduge) prilično sam lako podlegao diskretnom šarmu Mickesa, bilo bi lijepo da ovakav pravovjerni jako “old school” rock album razdrma već ustajali glazbeni hipsteraj i pokaže da glazbena prapovijest nije mrtva.