PSIHOMODO POP – ’30 GODINA ZMAJA’
Pozornica Šalate na obronku Medvednice bila je mjesto uprizorenja scenske igre kojom je Psihomodo pop obilježio tridesetu obljetnicu prvijenca “Godina zmaja”.
Za zagrijavanje publike bili su zaduženi utrinski The Miceks predvođeni Alenom Kraljićem. Bivši gitarist Pipsa svoje je višegodišnje iskustvo na zagrebačkoj sceni ugradio u zvuk Miceka obilježen kvartom kao dominantom i klasičnim rockom ispunjenim popkulturnim referencama. Bend je svojevrsni hommage generaciji osamdesetih, stoga je poslužio kao izvrstan uvod u ono što će postati gotovo trosatni spektakl dječačkih Psihića.
Premda bi se mnogi složili da su osamdesete i novi val postale najizlizanije oznake na domaćem glazbenom nebu te da se njihov kapital utopio u sladunjavoj nostalgiji minulih vremena, neporeciva je činjenica da su to godine koje su iznjedrile kultne albume rock’n’rolla. Na samom vrhu popisa nalazi se “Godina zmaja”, album koji je lansirao Psihomodo pop u zviježđe prostora bivše Jugoslavije, na kojemu je gotovo svaka pjesma postala hit, a prepoznatljiv zvuk postao identitetsko obilježje njihove, ali i svih generacija koje su došle poslije.
O bezvremenosti benda govori i njegova publika, a na sinoćnjem nastupu jednako su glavom tresli i oni u mirovini, kao i klinci na ramenima svojih roditelja. Kao dokaz da su godine samo broj, najagilniji predstavnici hrvatskog novog vala svirku su započeli povratkom u garažu – smjestivši se na malenoj pozornosti na sredini partera publiku su podsjetili na svoje pankerske korijene uz “Ja sam” i “Bombu”, što je bilo popraćeno bacanjem rola toaletnog papira u zrak.
Uz simfonijsku glazbu Alfija Kabilja otpočeo je spektakl na glavnom stageu uz pratnju limene sekcije i Napalm djevica u stilu klasičnih pedesetih koji su cijeli show podigli na višu razinu uz vrhunsku izvedbu hitova “Nema nje” i “Frida”. Puhače je predvodio legendarni Kuzma (Jurij Novoselič) na saksofonu, a Brada (Vlatko Čavar) na gitari i Šparka (Smiljan Paradiš) na basu maestralno su vodili nastup uz nezamjenjivog Gobca koji je s Bradom podijelio više emotivnih zagrljaja.
A Gobca je bilo posvuda: od valjanja na podu stagea do penjanja po istom, presvlačenja pred publikom i cvjetne haljine u kojoj je izveo “Sexy magazin”, pjevač se još jednom potvrdio kao istinski showman, premda to nikome nije potrebno dokazivati. Na njihovim nastupima nemoguće je pobjeći usporedbama s legendama rocka, pa se Gobac nameće kao hibrid Micka Jaggera, Joeyja Ramonea i Loua Reeda s primjesama Ludog Klobučara. Ipak, kroz trideset godina karijere profilirao se u istinsku ikonu hrvatskog rocka stoga mu usporedbe nisu potrebne, dok je bend dokazao da i u pedesetima može rokati kao na samim počecima. U izvedbi “Raja” oprostili su se od nedavno preminulog člana Tigrana uz poruku da im ‘čuva mjesto gore’, dok je sam kraj koncerta rezerviran bio za uspješnice poput “Neba” i “Ramone”.
Diznilendovski koncert završio je nekoliko minuta nakon ponoći, a dobro raspoloženje publike nije pokvarilo ni čekanje u dugom redu za izlaz, što je bilo neizbježno zbog samo jednog otvorenog izlaza. Osmijesi i glave pune konfeta uzimam kao mjerilo uspješnog koncerta i mogu reći da su Psihići ispunili ljetnu noć na Šalati pozitivom i svojom osebujnom ‘forever young’ vibrom.
