George Benson
Songs And Stories
Datum izdanja: 24.08.2009.
Izdavač: Concord / Universal Music
Žanr: Jazz, R&B
Naša ocjena:
Popis pjesama:
George Benson dugogodišnji je majstor gitare i ponosni vlasnik vokala kojim je sposoban dočarati svu šarolikost ljudskih emocija. Emocije idu uz priče, a njih su za “Songs And Stories” napisali neki od najboljih kantautora proteklih pedesetak godina.
Prije četiri godine objavljen je album “Best of George Benson Live” snimljen u Belfastu 2000. godine. Veteran jazza ondje se uglavnom orijentirao na one pjesme koje su mu između 1976. i 1981. redovito osiguravale prva mjesta Billboardove pop ljestvice ili čak i nagrade Grammy, a surađivao je i s velikanima poput Quincya Jonesa kada je ovaj uzimao pauzu od projekta s Michaelom Jacksonom.
Na “Songs And Stories” Benson više nije rezerviran kao na prethodnom “Givin’ It Up” (2006.) jer ponovno se vratio formuli koju najbolje poznaje i koja mu najbolje leži: jazzom inspirirani R&B, nazovimo ga R&B za odrasle. Prošlo je već 45 godina kako Benson stilove poput jazza, popa, gospela, soula i R&B vješto stapa u jedan, hoće li to biti smooth jazz ili funky jazz ovisi samo o njemu.
Kako bi novi album bio što bolji, Benson je odlučio obraditi one pjesme koje su ga svojom pričom dirnule na jedan specifičan način. Kako sam kaže, sve se na kraju svede na priču. Ali ni najduhovitiji vic neće biti duhovit ako ga pripovjedač ne zna valjano ispričati, no George Benson ipak je majstor svoga zanata.
“Don’t Let Me Be Lonely Tonight” Jamesa Taylora, a osobito klasik “Someday We’ll All Be Free” Donniea Hathawaya profitiraju uz jazz aranžmane, dok “Rainy Night In Georgia” podsjeća na Bensonove najbolje trenutke sedamdesetih godina prošloga stoljeća (solaža uistinu priziva čuvene jazz i soul varijacije s “Breezin’“, odnosno “This Masquerade“).
Iako je ovo prvenstveno album obrada, legenda Bill Withers vratio se iz mirovine i napisao “A Telephone Call Away” izričito za Bensona. Nije među njegovim najboljim ostvarenjima, no za Withersa specifične romantike ne manjka (zanimljivo kako je James Taylor debitirao 1972. godine s gore navedenom pjesmom, a te iste godine Withers je objavio “Use me”; godina žigola, reklo bi se…).
Preiskusan je Benson da bi se poskliznuo nekim novim albumom, ali i igranje na sigurno ima svoju cijenu. Teško da će mu albumi ikada više biti genijalni i očaravajući, već samo jednostavno dobri.
