Lagani klavirski pop

Gabe Dixon na sceni je već skoro petnaestak godina koje je većinom iskoristio za promoviranje vlastitog benda jednostavnog naziva The Gabe Dixon Band. Za novi album otpustio je prijatelje i napravio ga solo.

Osim spomenutog benda, od 2010. Gabe se nalazi i u novoj reinkarnaciji britanskog rock benda Supertramp, ranije je snimao i svirao s McCartneyem, a u rupama bendovskih obaveza, uspio je složiti niz lako slušljivih pjesama koje je prošlog ljeta okupio pod imenom “One Spark“.

Preslušavajući “One Spark”, mogu samo reći da se nadam da ovo neće biti samo jedna iskrica Gabeovog talenta jer je kroz 12 pjesama pružio mnogo vrlo dobrog klavirskog popa. Ne, Gabe ne zvuči kao Jamesi (Blunt i Morrison), već bi ga se lakše moglo usporediti s Eltonom Johnom zbog izrazitog osjećaja za melodiju ili pak s Benom Foldsom.

Osim već spomenutih, fanovi bendova poput ranog Keanea ili Coldplaya, ali i npr. Davida Greya, mogli bi objeručke prihvatiti “One Spark” jer pjesme imaju vrlo zaraznu klavirsku nit i uz povremeno prenapumpanu produkciju čine odlične teme za radijski prostor. Kad bi imao malo vjetra u leđa, mislim da bi bezbrižno mogli govoriti o novom pop fenomenu.

Na albumu se nalazi i pokoji promašaj, što se najviše može iščitati u pjesmi “Runnin On Fumes” koja zvuči kao Jack Johnson pomiješan sa Jamesom Morrisonom u nadi da složi neku karipsko orijentiranu pjesmu UB40 u svoj pop repertoar. Sva sreća, takvih je pjesama malo, što nam kazuje da je ostatak albuma vrlo dojmljiv i spreman za neometano slušanje u opuštajućoj atmosferi.

“One Spark” pokazuje da pop glazba ne mora nužno biti ljigava i iritantna kako ju prezentiraju neki, jer ako se malo odmaknete od komercijalnih imena, sigurno ima još vrsnih autora poput Gabea Dixona koji čekaju svoju šansu s boljim pjesmama i mnogo manjim marketingom koji ih promovira. Zato imamo Jamese na top ljestvicama, a ne Gabeove.

Što se samog Gabea tiče, siguran sam da za njega nema problema jer se već mnogostruko dokazao, što autorski, što studijski, što koncertno, jer da nije tako, sigurno ne bi svirao sa svim velikanima s kojima je svirao u dosadašnjoj karijeri. Još ako bi netko otkrio pjesme s njegovog solo albuma, sigurno bi mu veselje bilo još veće…