Solo uradak pjevača Manic Street Preachersa

    2561

    James Dean Bradfield

    The Great Western

    Datum izdanja: 24.07.2006.

    Izdavač: Columbia / Menart

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. That’s No Way To Tell A Lie
    2. English Gentleman
    3. Bad Boys And Painkillers
    4. On Saturday Morning We Will Rule The World
    5. Run Romeo Run
    6. Still A Long Way To Go
    7. Emigre
    8. To See A Friend In Tears
    9. Say Hello To The Pope
    10. Wrong Beginning
    11. Which Way To Kyffin

    Nakon prvih par uvodnih taktova, posebno nakon priključenja vokala, sve mi je zvučalo jako poznato, ali mi je bilo čudno ime izvođača. Par pjesama dalje, shvatio sam da nisam u krivu, i da je ipak to stil Manic Street Preachersa, odnosno da je ovo solo album njihovog pjevača.

    U odnosu na matični bend James Dean Bradfield se nije previše odmakao. Tu su još uvijek bogate orkestracije, poneki predugi naslov i karakteristični pop-rock zvuk. U odnosu za zadnje radove benda, mora se istaknut da je ovaj album bolji i da nema prevelikih podbačaja, ali nema ni velikih pjesama koje bi nosile cijeli uradak.

    The Great Western” je dobio ime po željezničkoj liniji između južnog Wallesa i Londona kojom se krajem ’80-tih James putovao. Nakon naporne turneje “Lifeblood”, sjeo je ponovno u isti vlak i vraćao se u rodni kraj i usput radio zabilješke za nove pjesme.

    Uspio je pogoditi mnoštvo jednostavnih melodija koje je nadogradio zanimljivim i kvalitetnim tekstovima pa se očekuje da bi na slijedećim radovima Manic Street Preachersa mogao imati veći udio u pisanju pjesama nego Nicky Wire.

    Muziku podržava

    Prva pjesma je ujedno i singl “There’s No Way To Tell A Lie“, jakog je rifa i povremenog pljeska kroz pjesmu, nalikuje kao neki novi uradak The Killersa. “An English Gentleman” je posebna privatna posveta umrlom menageru Philipu Hallu.

    Nicky Wire je također najavio solo album, ali svejedno je našao vremena da pomogne kolegi u pjesmi “Bad Boys And Painkillers“. S ovom prekrasnom ljetnom pjesmom, pokazali su da dečki još uvijek mogu dobro surađivati i da bi od novog albuma Manicsa mogli mnogo očekivati.

    Émigré” je još jedna malo žešća stvar koja u pripjevu ima back vokale koji pjevaju “ooh-la-la-la” kao što su to izvodili The Beach Boys, a govori o stalnim odlascima iz rodnog kraja i oduševljenu prigodom povratka.

    Ovaj album idealan je za lijeno ljetno poslijepodne, kada si na godišnjem i odmaraš se. Album je neobavezno glazbeno štivo, sam po sebi vrlo dobar, te pobuđuje isčekivanje za novim albumom matičnog sastava.

    Muziku podržava