Zvučna kulisa 20-godišnje priče

    2581

    Pearl Jam

    Twenty

    Datum izdanja: 27.09.2011.

    Izdavač: Columbia / Menart

    Žanr: Grunge

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Release
    2. Alive
    3. Garden
    4. Why Go
    5. Black
    6. Blood
    7. Last Exit
    8. Not For You
    9. Do The Evolution
    10. Thumbing My Way
    11. Crown Of Thorns
    12. Let Me Sleep
    13. Walk With Me
    14. Just Breathe
    1. Say Hello 2 Heaven
    2. Times Of Trouble
    3. Acoustic #1
    4. It Ain´t Like That
    5. Need To Know
    6. Be Like Wind
    7. Given To Fly
    8. Nothing As It Seems
    9. Nothing As It Seems
    10. Indifference
    11. Of The Girl
    12. Faithfull
    13. Bu$hleaguer
    14. Better Man
    15. Rearviewmirror

    Niste još pogledali / nabavili / ukrali / kroz ključanicu virili / doktorirali dokumentarac Camerona Crowea o Pearl Jamu? Niste?! A što točno čekate?

    Ah da, čekate da majstor izađe na nečemu što nije veliko platno ili
    bezobrazna snimka kamerom iz kina koja se prostituira Torrent
    stranicama.Dakle, dok se kina diljem svijeta ne izguštaju pozitivnom energijom koja vlada među fanovima na promotivnim projekcijama, Pearl Jam su kao romantičnu pratnju svom filmu složili odličnu knjigu i jedan soundtrack – “Pearl Jam Twenty“.

    Već su izbacili i svoj best of “Rearviewmirror” i kolekciju rariteta “Lost Dogs“, ali ova dvostruka kombinacija tog dvoje ipak je nešto drugo. Muzika koja prati bend kroz njihovu karijeru ujedno je i podloga za sve intimne riječi i trenutke koje su pokazali u dokumentarcu. Je li riječ o live snimkama ili famoznim raritetima – nije ni bitno… Idemo na ovo prvo.

    Muziku podržava

    Kao akademici live izdanja, članovi benda ovaj bi CD trebali nazvati ‘smiješnim’ ili ‘sprdačinom’, i na prvi pogled se čini samo kao da je ovo još jedan live album s razlikom da on ne obuhvaća jedan koncert ili jednu turneju, već cijelu karijeru. Ipak, puno je više od toga! Pjesme su izabrane radi priče koju su proživjeli oko svake od njih i radi dojma koji je utjecao na Crowea da baš one ispričaju priču.

    Od “Release” koja i dan danas zvuči snažno kao i na samim počecima gdje je Eddie pjevao ‘Oh, dear dad, can you see me now?‘, pa preko snimaka za koje ni sami nisu znali da postoje. Npr. “Alive” s koncerta na kojem su ih prijatelji i familije prvi puta gledale uživo, pa prvi izlet u Europu kada je preko pjesme “Garden” u premalom klubu nastala ideja za Unplugged i nenadjebivu “Black“.

    Od nešto drugačijih live izvedbi, treba se sjetiti “Let Me Sleep” koju su Eddie i Mike odsvirali na tribinama čekajući vlastiti koncert i simpatični radijski nastup “Do The Evolution“. No, vrhunac i ovog CD-a, i dokumentarca, a možda i njihove karijere jedan je emotivan flashback. Eddie je davno rekao da postoji jedna stvar od Mother Love Bone koju bi mu bila čast otpjevati (nije rekao koja). Na desetom rođendanu benda ‘izlajao’ se i nastala je ikonska izvedba “Crown of Thorns“.

    Nakon toga slijedi jedan kaotični CD s raritetima (ili su bar trebali biti rariteti) koji valjda pokazuje simboliku svih čudnih i nesvakidašnjih stvari kroz koje su prošli u ovih 20 godina. Temple of the Dog ovdje je dao dvije pjesme (“Say Hello To Heaven” i “Times of Trouble“) koje sigurno nikada nismo uspjeli naći u demo verzijama (ova druga je čak i instrumentalna).

    Ime “It Ain’t Like That” definitivno bode oči. Ali da, dobro ste pretpostavili – to je dio legendarnog riffa Alice In Chains, njihovih kasnijih koncertnih partnera kojima su odali počast još kao Mookie Blaylock. Ima tu i snimaka složenih samo za dokumentarac (McCreadyeva “Be Like Wind“), pa Cameroonova “Need To Know” (koja je kasnije postala “The Fixer”), pa čak i “Faithful” s tonske probe na otvorenom. I, naravno, ona famozna izvedba “Bu$hleaguer” kao jedan od rijetkih trenutaka kada su čak i Pearl Jamovi vjerni fanovi (barem oni američki) namrštili lica i uputili pokoji politički zvižduk.

    Better Man” i “Rearviewmirror” tu su iz nekih drugih razloga. Prvo sam pomislio da su rariteti samo zato što nisu s jedne od turneja koje su izdali u 18.000 bootlega. Onda sam se sjetio da je tu “Live on Ten Legs” i shvatio da je “Better Man” pokazatelj sinergije benda i publike koja ovo obožava urlati (sjećate se Zagreba?), a “Rearviewmirror” najbolji pokazatelj zašto njih valja gledati i slušati uživo. Bili to rariteti ili ne…

    Još jedan centimetar na polici s kolekcijom troznamenkastog broja Pearl Jamovog svega (ili nije još troznamenkasti?) dobro će služiti jednoj novoj svrsi. Da napravi jednu novu kolekciju koja ne prati upute nekog gramzivog izdavača, već jednu jako lijepo ispričanu priču koja jednostavno ne može proći bez jednako lijepe zvučne kulise. Sad idemo na knjigu…

    Muziku podržava