Smrt je vladar svega

Finska je teškometalnom svijetu podarila jako dobre i kvalitetne melodične death metal bendove poput Kalmah ili Children Of Bodom, a ovaj je na najboljem putu da im stane uz bok, te izlaskom ovog albuma postane još popularniji nego je to bio dosad.

Mors Principium Est oformljen je 1999. godine, prvi album “Inhumanity”
objavio 2003., “The Unborn” 2005., a donedavno aktualni bio je
“Liberation=Termination” iz 2007. Dakle, punih je pet godina prošlo od
zadnjeg novog izdanja, period u kojem je bilo dosta ‘trzavica’, promjena
članova, bend je nakratko prestao postojati, a u konačnici, sa dva je
gitarista odabrana među više od 200 kandidata, poprimio međunarodna
obilježja.Tako se sada gitarski duo sastoji od Andhea Chandlera s Novog Zelanda, te Andya Gilliona iz SAD-a, koji su ovaj album napunili brojnim brzim, melodičnim i kvalitetnim, heavyu naginjućim solo dionicama. Tipično za ovaj subžanr, križaju se gitarske heavy melodije s grubim, dubokim, urnebesno-urlajućim vokalima, brzim bubnjarskim beatovima i održanim šarmom Gothenburg metal scene. Kombinacija je to old-school melo-deatha At The Gatesa, In Flamesa ili Dark Tranquillitya, s modernijim tipa Gardenian i Soilwork.

Album, na koji se u 45 minuta ukrcalo 11 moćnih pjesama, u sebi sadrži progresivne elemente, srećom ne i prenaporna i islužena eksperimentiranja s coreom, te mračno-depresivnu atmosferu, a svu njezinu jezovitost naglašavaju i uglavnom hladne i proračunate, ali uvijek ambijentom nabijene klavijature. Prva pjesma “Departure” pršti od gitarskih melodija, brzog tempa, te klavijatura u pozadini koje joj daju i dodatnu melodiju i ritmičnost, a refren je lako pamtljiv jer se opetuje u nekoliko navrata: “I will never forget you, for all the things you made me do“.

Upravo klavijature ostavljaju najupečatljiviji dojam u pjesmi, jer kako ona teče, tako dolazi do njihovog kratkog sola, a isto tako, za njih je ostavljen i sam outro. Za razliku od ove, u većini ostalih pjesama naglasak je na gitarama, riffovima i solažama (“The Meadows Of Asphodel“), te kombiniranom growlanju i clean dionicama, poglavito na refrenima.

Kulminacija albuma je na njegovoj sredini, s pjesmama “Birth Of The Starchild“, koja uključuje gostovanje Ryana Knighta (The Black Dahlia Murder), zatim “Bringer Of Light“, te “Ascension“, melodične, brze i protkane višeglasnim pjevanjem. “Destroyer Of All” s uvodnim pianom i također brzim ritmovima, kao i “What The Future Holds“, s gostom Jonaom Weinhofenom (Bring Me The Horizon) ubrajaju se u red posebnijih naslova.

Za kraj ostaje najduža, progresivnije orijentirana, poliritmična “Dead Winds Of Hope” (u trajanju od šest minuta i 23 sekunde), s najvećim ‘sukobom’ melodije i beskompromisne oštrine, u kojoj su s jedne strane vokali Ville Viljanena, opjevani duboko, u stilu švedske i američke death metal škole s početka ’90-ih. godina, s druge pak sve pršti od gitarskih riffova i melodija, dok klavijature opet imaju svoju atmosferično-ambijentalnu sekvencu.

Ovaj će se album sigurno svidjeti mnogim obožavateljima melodičnog death metala, poglavito onima koji slušaju i ozbiljno doživljavaju gore navedene bendove, a i one tipa Kalmah, Norther ili Imperanon, imena iz generacije Mors Principium Esta, od kojih neki nisu uspjeli ‘preživjeti’. Mors Principium Est jest i to je dobro za bend, ali i za kompletnu scenu, koja se zadnjih godina sve više razvodnjava, čak polako raspada i nestaje.