Ples bez manije

    764

    Tanzwut

    Eselsmesse

    Datum izdanja: 06.06.2014.

    Izdavač: AFM Records

    Žanr: Folk-Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Intro
    2. Asinum Chorum
    3. Der Eselskönig
    4. Saturnalia
    5. Lux Hodie
    6. Rhoslese
    7. Unsere Nacht
    8. Siria
    9. Gregis Pastor Tityrus
    10. Par Deus
    11. Orientis Partibus
    12. Briesel Occultum
    13. Zieh Mit Mir

    Jedno od manje poznatih, ne nužno i manje dobrih imena folk ogranka njemačkog Neue Deutsche Härte pokreta, sastav Tanzwut iz Berlina, nastao je 1998. kao projekt članova poznatijeg sastav Corvus Corax.

    U početku zamišljen kao i svi drugi projekti, da bude svojevrsni ispušni ventil ili glazbeni alter-ego svojih članova, s vremenom je praktički i nadmašio status benda iz čijeg je obiteljskog stabla niknula njegova grana. Industrijalizirani i ska-punk elementi ukalupljeni u rock, metal i srednjevjekovni zvuk nešto je što Tanzwut odvaja od velikog dijela spomenute scene, iako ih se na prvi pogled ne bi po ničemu moglo razlikovati od kolega.Autentični instrumenti, obuća, odjeća, frizure, dakle, kompletan outfit teško da će nekoga odvratiti od utvrđene činjenice da gleda u njemački folk rock/metal bend. Koji u ovom slučaju to i nije u potpunosti, odnosno nije u svom najvećem dijelu.

    Naime, “Eselsmesse” je akustični album više onako svečarske atmosfere, namijenjen užem krug ljudi i daleko je više slušalački, no plesački. Dakle, nema u njemu razvratnosti i raskalašenosti, što ne znači da nema i raskošnosti. Prije svega u bogatstvu tonova gajdi, noseće konstrukcije kompletnog izdanja, uz značajnu ulogu pjevačkih dionica, rekli bi konvencionalnih dubokih, grubih, hrapavih i nadasve izražajnih solističkih formi, tipičnih za njemački folk izričaj.

    Muziku podržava

    Uz solo pjevanja, ukomponirana u instrumentalnu kulisu, ima i nešto a capella segmenata, back-up višeglasja, ženskih vokala, te štogod naracija, pa sve to skupa čini vokalne sekcije raznovrsnim i raznobojnim. Također, velik je i značajan obim korištenja tradicionalističkih bubnjeva, manje frula, flauta i truba, a da ovdje bude ipak nešto malo modernističkog ‘feelinga’, u koncepciju su imputirani kaotični elektronički zvukovi, nešto malo basa, te perkusija, te dosta i bubnjeva.

    Pjesme su redom mračnog ugođaja, uglavnom sporih i srednjih vrijednosti tempa, a zamornost i preočita tugaljivost su im neke od slabijih strana. Radi se uglavnom o, kako je navedeno, slušalačkim ili dancy pjesmama eventualno pogodnim za neke zatvorene dvorske svečanosti.

    One unutar strukturalnih formi imaju kombinatorika, instrumentalnu šarolikost, no poprilična jednoobraznost, prije svega ona prenapučenih gajdaških performansa, čija je dinamika oivičena, poprilično ih sputava. “Asinum Chorum” i “Saturnalnia” su razigraniji instrumentali, “Der Eselskönig” kombinatorna stvar koja uključuje klasični bubnjarski uvod, harmoniku i jak bubanj u polupolkerskim ritmovima, a “Unsere Nacht” naglašeno sjetna, ispunjena gudačkim izvedbama i dopunjena ženskim pjevanjima. Marševski bubnjevi daju pjesmama “Gregis Pastor Tityrus” i “Zieh Mit Mir” puno više života, jednako kao i zborska pjevanja naslovu “Orientis Partibus“.

    Bojim se da bi ovo mogao biti album za uski krug ljudi, čak ne za široko folkersko slušateljstvo naklonjeno njemačkim bendovima koji u svoju glazbu implementiraju srednjevjekovni melos i teme daleke povijesti. A s druge strane, dobra mu je strana ta što je nekorištenjem modernih instrumenata, logički, dosegnuo neusporedivo vjerodostojniji srednjevjekovni zvuk. Ali opet, nije se uspio nametnuti, dokazati i pokazati provjereni potencijal kojeg Tanzwut posjeduje.

    Muziku podržava