Ozbiljan projekt ozbiljnih metalaca

Pojam supergrupa toliko je u današnje vrijeme iscipelaren da se gotovo nemoguće prisjetiti kada se iza njega skrivao neki uistinu ozbiljan, a prije svega dobar projekt.

Naravno, ne slušamo li fanove, a pogotovo ne neke kritičare koji doslovce svaki isprdak svog omiljenog glazbenika prezentiraju kao remek-djelo veće od njega samog. Kao razlog rada ‘u fušu’, glazbenici uglavnom navode činjenicu kako imaju ogroman bazen drugih i drukčijih ideja, koje nadilaze okvire, mogućnosti, potrebe, što li sve ne, matičnih im bendova, pa ih, eto, moraju negdje drugdje kanalizirati.U heavy metalu smo se nagledali i naslušali tih supergrupa i nije baš da ih se štogod uspjelo nametnuti, pa tako i za Serious Black, analizirajući tradiciju im prethodnika, sumnjamo da može polučiti neki značajniji uspjeh. Bez obzira što se doista radi o jednoj od jačih metal-supergrupa, sastavljenoj od pjevača Urbana Breeda (Trail Of Murder, ex-Tad Morose, ex-Bloodbound), gitarista Rolanda Grapowa (Masterplan, ex-Helloween) i Dominika Sebastiana (Edenbridge), bubnjara Thomena Staucha (Savage Circus, ex-Blind Guardian), basiste Maria Locherta (Emergency Gate, ex-Visions Of Atlantis), te klavijaturiste Jana Vaciaka (ex-Dreamscape). I bez obzira što je “As Daylight Breaks” doista dobar album.

Prije svega, treba istaknuti da je dobro što ovo nije klasičan, generički heavy/power materijal s jednostavnim, zamornim i dosadnim obrascima prepunim jurišnih ritmova, epskih prepucavanja i milozvučnih refrena. “As Daylight Breaks” je snažan, oštar, trezven i konkretan album sa slojevitim, maksimalno nabrijanim gitarama, izražajnim, rezolutnim riffovima, razarajućim, ali krepkim solažama i jako dobrim vokalima koji bez napora prolaze sve zamke. Kombinacija je to, uglavnom, brzih i pjesama srednjeg ritma s raširenim melodijama, izuzetno suptilnim, ali katkada i hirovitim klavijaturama ukusnog sympho/epic naboja, bubnjarskih sekcija unutar subžanrovskih formi, ali i hiperprodukcijom kao glavnim problemom. Naime, produkcija uklanja gotovo svaku sirovost, rasipava zvuk, i k tome, često sjebe vokale, koji budu totalno nadglasani ionako bučnim, kao steroidima napucanim gitarama.

“High And Low“, snažna i glasna stvar srednjeg ritma možda je i najočitiji dokaz koliko se Urban treba potruditi ne bi li nadjačao gitare i gdje mu je pomoć back-up pjevanja jako dobro došla. Srećom, ima i suprotnih primjera, u kojima je instrumentalna nivelacija razumno napravljena, poput one u speed-heavy pjesmi “I Seek No Other Life“, vjerojatno najboljoj od svih. “Sealing My Fate” u uvodnom dijelu u prvi plan izbacuje piano najavljujući da bi možda mogli čuti baladu, no u nastavku se transformira u jak power-heavy naslov srednjeg tempa.

Spori, baladni tempo donosi naslovna pjesma “As Daylight Breaks“, koja, uz emotivnu pratnju piana i simfonijskih dijelova, pokazuje svu snagu i raskoš Urbanovog pjevanja, a “Temple of The Sun” je sočan instrumental ispunjen simfonijskim aranžmanima, “Akhenaton” je protočna, ali prije svega potentna heavy pjesma srednjeg tempa s puno melodijskih linija, “Setting The Fire To The Earth” jedna od himničnijih numera jurišnih formi, sa slatkastijim melodijama i generičkim power bubnjem, a epskog naboja i naturalne onomatopeje donosi “Listen To The Storm”, koja miksa spori, srednji i ubrzani tempo.

Zahvalan album, nema šta. Nije da se s njime dobilo nešto neviđeno ili nečuto, no da se na njemu svašta dobroga može čuti, to nema nikakve dvojbe, jer Serious Black zvuči baš onako kako bi trebao zvučati projekt bend. Nešto kao nus-produkt, istinski višak dobrih ideja, a ne kao smeće koje treba pošto-poto prodati. Helloween, Gamma Ray, Masterplan i fanovi ‘starog’ HammerFalla mogli bi se, čak i morali, u njemu dosta dobro snaći.