Slaba snaga, a tako puno ideja

    867

    Lyriel

    Leverage

    Datum izdanja: 24.02.2012.

    Izdavač: AFM Records / Trolik

    Žanr: Folk-Rock, Gothic

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Intro
    2. Leverage
    3. Parting
    4. Voices In My Head
    5. The Road Not Taken
    6. White Lilly
    7. Aus Der Tiefe
    8. Wenn Die Engel Fallen
    9. Side By Side
    10. Repentance

    Od svog osnutka njemački Lyriel imali su dobar start, dobre albume koji su uvijek donosili sa sobom pojedinost koja bi ih učinila posebnima, bilo da je riječ o izmišljenom jeziku, obradama ili zanimljivim gostovanjima.

    Posljednji album “Paranoid Circus” doživio je i svoje reizdanje za novu izdavačku kuću, za koju donose novi materijal, četvrti studijski album, nakon kojeg se može zaključiti da je bend nastavio po starom receptu: gotovo isti opis (elementi, slušljivost…) uz neke manje razlike.

    Iako sam naslov albuma znači snagu/moć, to je ono što dobrim djelom nedostaje, pa cijeli koncept djeluje ‘razvodnjenije’ od prethodnog materijala, iako su poradili na nešto težim riffovima i bubnjevima. Teško da se albumu može pripisati jedan žanr, već je to ‘borba’ nekoliko njih, prisutna od početka do kraja. Bend je i dalje vjeran folk elementima u kombinaciji gothic metala, keltskog prizvuka sa zadiranjem u neke alternativne pravce, ali dobro spojeno donosi pijevne melodije, nešto balada, duet, a ima i lijepih nježnih instrumentalnih dionica, iako u nekim pjesmama gudači previše preuzimaju glavnu ulogu.

    Sam početak pomalo je neobičan i to je obrazac koji se kasnije ponavlja. Album otvara blag, lagani intro uz zvuke starog sata, škripu njegovog mehanizma i šapat koji deset sekundi odbrojava preko minutu i pol što je predugo, jer dolazi do zamora, gotovo da pada interes za nastavkom. A on je nešto totalno suprotno, dramatična i energična pjesma imena kao i album, koja zasluženo nosi svoj naziv, i kao da nakon dosadnog uvoda ponovno vraća zainteresiranost, nameće tempo koji se s lakoćom prati.

    Muziku podržava

    Catchy pjesma je “Voices In My Head“, koja unatoč lako pamtljivoj melodiji donosi nešto mračnije ozračje, odnosno prate je teži riffovi i depresivniji tekst, a dobro se osjeti i povremeni izlet u alternativne vode što podsjeća na bendove poput The Cranberriesa ili Guano Apesa.

    Uz teške riffove i nešto čvršći bubanj, našlo se mjesta za baladu “The Road Not Taken” koju otvara klasična gitara uz osjećajan ulazak vokala, povremeno praćen drugim glasom, kojima se nešto kasnije pridružuje čelo, a potom i violina. Lijepo je čuti bend koji koristi ‘žive’ instrumente, a ne sintetičku zamjenu gudačima, jer to doista daje jedno posebno ozračje. No tu se javlja onaj ‘obrazac’ s početka: nakon duže lagane melodije smirenost pred sam kraj prekida ulazak kompletnog benda, što znatno podiže energiju.

    Osim na engleskom, dvije su pjesme na njemačkom jeziku, a “Wenn Die Engel Fallen” Jessica je otpjevala u duetu s Thomasom Lindnerom (Schandmaul). Ovdje su do izražaja u samom uvodu došle klavijature, koje kratku temu isprepliću kroz cijelu pjesmu, a na trenutke ju vokali pokušavaju imitirati. Iako se osjeti da su se Jessica i Thomas dosta dobro ‘razumjeli’, njegov vokal ipak je malo pretaman naspram njenog, a na dijelovima se slabije i čuje, što se može pripisati ili njihovim željama ili završnoj produkciji. U svakom slučaju loš izbor, jer ostatak benda ‘zamaskira’ vokal, a čemu onda smisao pjevanja?

    Za razliku od prethodnog, ovaj album ima nešto čvršće elemente, ali ne treba očekivati nešto žestoko, jer ovdje se može naći najrazličitiji spektar jačine i tempa. Gotovo da su našli ‘zlatnu sredinu’ između žestokog i mekanog. Gledajući od samih početaka, bend je napredovao, evoluirao kroz razno eksperimentiranje, ali možda ih je upravo to zakočilo u kvaliteti rada, jer ona je skrenula u negativan smjer.

    Muziku podržava