Sezona stonera u punom jeku

Francuskom bendu Glowsun trebalo je jedanaest godina da dogura do svog debitantskog ostvarenja, a punih petnaest do drugog studijskog izdanja. Bend je, naime, osnovan još 1997., no cijelo desetljeće i nije se baš puno ‘kidao’, tek 2006. objavio je prvi demo “Lost Love”, prvi album “The Sundering” 2008., a za njegovog nasljednika “Eternal Season” trebale su daljnje četiri godine.

“Eternal Season” kombinacija je progresivnog sa stoner rockom i metalom s
posebno jakim utjecajem psihodelije, iz čega je razvidno da se radi o
poprilično ‘teškom’ albumu za slušanje.Psihodelično-melankolična, ponekad i kaotično-razarajuća atmosfera nadvija se nad cijelim albumom, koji je u svom najvećem dijelu instrumentalnog karaktera, s tek nekim naslovima u kojima su ozbiljnije angažirani vokali, no oni, iako dobri, potentno-sirove naravi, obično su tek dio suzvučja, a često i u drugom planu, potisnuti glasnim instrumentalijama.

Albumom dominiraju vrlo energične gitare, s težim, počesto i mutnim doom metal riffovima, kontrast su im čišći, heavyem inspirirani solo dijelovi, a zanimljivost je neobično značajna, velika razina korištenja bas dionica, koje se, uz ispunjavanje ritmičkih zahtjeva, često pojavljuju i u ulogama lidera. Ponegdje se osjeća plemenski ‘štih’, kojemu najviše pridonose bubnjarske izvedbe, dok je produkcija dosta retroističke, ‘posirovozirane’ naravi.

Prva polovica albuma više je vezana uz stoner, u drugoj su pjesme dosta zamršenije naravi, s progresivnim formama, koje, doduše, nisu baš do kraja realizirane, osjeća se nedostatak ideja, no, kao vid kompenzacije, zato je u njima značajnija implementacija vokala. Takve su pjesme “From The Sky” i “Sleepwalker“, stoner/doom tromost odzvanja kroz “Death’s Face” i “Dragon Witch“, melodija kroz Black Sabbathom inspiriranu “Reverse“, a uz prirodnjački orijentiranu uvodnu onomatopeju, dosta syntheva, ‘blatnjavi’ riffovi, pulsirajući basevi, bubnjevi pravilnih ritmičkih izražavanja i glasne heavy solaže kroz “Monkey Time“.

Koliko će ovim solidnim albumom Glowsun uspjeti izaći iz underground okruženja u kojem se već godinama nalaze, nezahvalno je prognozirati, no uz tako brojnu i oštru konkurenciju kakva je zadnjih godina, teško je očekivati značajniji uspjeh. Album ipak nema takav potencijal da povuče nešto ozbiljnije poteze, jer ipak, previše je tu istrošenih shema. A opet, nikad se ne zna.