Genetski modificirani metalcore

Beyond All Recognition još je jedan novi švedski bend, za koji bismo na prvu rekli kako zvuči daleko više američki, negoli skandinavski. Ipak, kako svira bazični metalcore, a poznato je koga su američki bendovi tog i ‘bratskih’ mu subžanrova najviše ‘pokrali’, opet ispada da je skandinavski.

Beyond All Recognition ipak je nešto drukčiji bend od klasičnih
metalcoreovaca, a i dobro je da je tako, jer su takvi bendovi dosadili
već svima, samo još, očito, ne njima.

Dakako, nalazimo tu na brutalne, demolirajuće ritmove, rezonantne, brze i agresivne groove-core riffove, ekstremno režeće-razarajuće vokale, duboke i još dublje, ultrabrze, mitraljirajuće bubnjeve i pretihe baseve, no ima i još jedan dodatak.Naime, “Drop=Dead” s totalno spaljenim metalcoreom, kroz pojačan utjecaj elektronike, spaja elemente dubstepa, u koje se baš ne uklapa povremeni presintetički, preglancani zvuk bubnjeva. Ipak, stječe se snažan dojam da su dubstep elementi uspješno implementirani u metalcoreom ‘opterećene’ strukture pjesama, osjeća se simbioza, a uspješno je izbjegnut dojam DJ-evskih uplitanja, što zna biti slučaj u sličnim eksperimentiranjima.

Problem je ipak, što je, s nekim iznimkama, izražen dojam da pjesme previše sliče jedna drugoj, s gotovo istim formulama, uz moćni metalcore uvod, pa dubstep breakdown, refren, pa opet pojačanje agresije uz metalcore, pa novi elementi dubstepa i tako ukrug. Drugim riječima, nema baš pjesme, a pogotovo ne pjesama, koje bi se uzdigle iznad ostalih, podigle i iznijele album ‘na površinu’, samim time ga učinile značajnijim djelom spomenute prezgusnute i sve neinventivnije metal podscene. No isto tako, treba pohvaliti pokušaj da se napravi nešto, ako ne drugo, onda bar malo drukčije, i nadati se da će idući pokušaj biti uspješniji.

“Characters“, “What We’ll Die to Defend” i “True Story” pjesme su prepune agresije i nekako po mjeri većine ljubitelja metalcorea, “Brace Yourself” vjerojatno je najbolja stvar, ne samo zbog gostovanja Speeda Strida iz Soilworka, već i zbog ozbiljnije konstrukcije, većeg omjera heavy-melodeath elemenata, a treba reći da je kombinacija growl i clean vokala dobro sjela. Druga polovica albuma, poglavito pjesme “Bitch Please” i “Legends“, pretjeruju s dubstep utjecajima, a u osam minuta i štogod sekundi dugom instrumentalu “End Of Recognition” ima svačega, ponajviše popa i pumpajućih techno ritmova, a ponajmanje idejnosti i smislenosti kojom bi se finalizirao jedan ozbiljan album.

Uglavnom, dobro za početak, dobar pokušaj odmaka od klasičnih metalcore formi, no za nešto više od usputnih spominjanja, Beyond All Recognition vjerojatno će trebati poraditi na progresivnijem i konkretnijem pristupu komponiranju pjesama.