Kaligula našeg vremena

    1084

    Ex Deo

    Caligvla

    Datum izdanja: 29.08.2012.

    Izdavač: Napalm Records / Maldoror

    Žanr: Death Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. I Caligvla
    2. The Tiberius Cliff (Exile To Capri)
    3. Per Oculos Aquila
    4. Divide Et Impera
    5. Pollice Verso (Damnatio Ad Bestia)
    6. Burned To Serve As Nocturnal Light (Bonus track)
    7. Teutoburg (Ambush Of Varus)
    8. Along The Appian Way
    9. Once Were Romans
    10. Evocatio: The Temple of Castor&Pollux

    Godine 37 poslije Krista Rim i njegovi građani bili su svjedoci vladavine jednog od najmoćnijih, najbolesnijih i najbrutalnijih vladara o kojem se i dan-danas govori, i neće prestati do kraja svijeta.

    On je Gaj Julije Cezar Augustus Germanikus, poznatiji kao car Kaligula, a njegova vladavina bila je puna krvoprolića, straha,
    ubijanja, ludila, gotovo svega negativnog što može proizaći iz
    najbolesnijeg ljudskog uma.Njegovo ponovno rođenje, ali u glazbenom smislu, doživjeli smo u drugoj polovici ove godine zahvaljujući kanadskim razaračima Ex Deo, predvođenim neuništivim vokalom Mauriziom Iaconom, ali i kompletnom postavom ikona death metalaca Kataklysm. Inspiriran Rimskim carstvom, ovoga puta konkretnije imenovanim suludim vladarom, objavljuje drugi studijski album. Nakon “Romulusa” koji rastura, “Caligvla” nosi sve pred sobom i odmah se u uvodnoj pjesmi “I Caligvla” nazire sva njegova brutalnost i osjećaj kao da se čovjek nalazi u areni u vrijeme početka gladijatorske borbe do smrti.

    U pjesmama općenito prevladava ratnički ritam, marš, borbenost, stanje pripravnosti, koji se spajaju s opakim death metal instrumentalijama uz brze riffove, nešto melodijskih solaža i razorne bubnjeve, te jako grube vokale, a posebnost su naglašene i izražene orkestralije i strašno zlokobna, mračna da mračnija ne može biti, atmosfera straha i nemoći. Odmah se u misli ‘ubacuju’ bendovi koji podsjećaju na bitku i koračnicu i time eventualno stavljaju uz bok s ovim uratkom, a to su švedski vikinzi Amon Amarth, te čak i više grčki Septicflesh.

    Per Oculus Aquila” odlično je iskonstruirana pjesma, s dubokim, do bola urlajućim vokalima, umjerenim tempom, na koji se odlično nadopunjuju orkestralni dijelovi, “Divide Et Impera” brza je, čvrsta, ratnička pjesma s lijepo imputiranim ženskim pratećim vokalima i odjavnim orijentalnim akustikama, a “Once Were Romans” započinje bičevanjem i izricanjem presude dezerterima, koji će biti razapeti, a Maurizio u srednjem tempu kroz vrištanje dočarava patnju i bol razapinjanja. Za kraj albuma ostavljen je odličan instrumental “The Temple Of Castor & Pollux” ‘nafilan’ simfonijskim aranžmanima, zahvaljujući kojima uvelike podsjeća na soundtrack cjelovečernjih filmova takve tematike.

    Onima kojima paše ovakav glazbeni žanr, agresivan i napadački, s ratnom tematikom, zasigurno će uživati u ovom albumu, jer kad ga počneš slušati ne možeš se tako lako od njega odvojiti. Ex Deo nije izmislio toplu vodu, ali je uvelike pomakao granice na metal sceni, a i mnogi bi na temelju ovog uratka mogli proširiti svoje znanje o Rimskom carstvu i bolesniku Kaliguli. S time da ga (ipak) nužno ne miješaju s Kaligulom našeg vremena, Masseom Brobergom, bivšim pjevačem Hypocrisya i Dark Funerala.

    Muziku podržava