Ribarenje i ribarsko zasviravanje

Praktički najvažnija promjena između “Angling Feelingsa” i prije dvije godine objavljenog “Mindrevolutions” vezana je uz odlazak Roine Stolta (The Flower Kings) iz ovog švedskog benda. Njega je zamijenio Per Nilsson, možda malo čudno, gitarist melodic deathera Scar Symmetry, dok se ostatak ekipe nije promijenio.

Kao što se nije promijenila niti suština ove muzike, koja se vrti oko progresivnog rocka sedamdesetih, s pridodanim utjecajem folka te malo jazza i fusiona. Vrlo visoko i profesionalno odrađen je tehnički dio, od samih aranžmana, preko vokalno-instrumentalnih izvedbi pa sve do produkcije i završnog miksa.

To kod albuma ovakvog tipa nikad i nije bio problem, no zato bi ovdje mogao biti u činjenici da je album nekako prepsihodeličan, premonoton, nezanimljiv i previše nalik na prethodnika, zaboravimo li nedostatak polusatnog strukturalno univerzalnog naslova tipa “Mindrevolutions”, na kojeg podsjeća tek dvostruko kraći “The Fleeting Existence of Time”.

Tako je gotovo kompletan opus laganijeg, baladnog, tek na momente bržeg tempa. Istina, ima tu dosta melodija, protkanih jako lijepim pjevanjima, poglavito Aleeninog, ali i Hansovog i Patrickovog, kontinuirano prihvatljivih progresivnih gitarijada, fruljenja i zviždanja, no nekako je sve previše očekivano i predvidivo.

Od boljih pjesama izdvajam neoprogresivnu “Broken Chords“, nalik na Marillion, te “Path of Humbleness“, izrađeniju pjesmu, koja započinje, ali i okončava folk ambijentom i blagim female pjevanjem tipa Blackmore’s Night, a u preostalom je dijelu bogata tipičnim progresivnim tehničkim poigravanjima.

Doista ne znam može li se uz ovu muziku uživati uz ribarenje i pobuđuje li sa sigurnošću posebniji osjećaj prema toj rekreaciji, no da je to jedna od aktivnosti uz koju bi je se moglo ozbiljnije doživjeti, čak je i vrlo vjerojatno.